Na Gradskom groblju “Lav” u Sarajevu danas će biti obavljena sahrana D. Puljiću (41), koji je u četvrtak u stanu u ulici Milana Šuflaja u naselju Bakijina Luka u Mostaru pronađen mrtav.
Nesretni Puljić je, živio sam u stanu. Kako se doznaje, roditelji su mu umrli, a od uže obitelji, ima samo brata, koji živi u inozemstvu, piše Dnevni avaz.
Obavljen očevid
Nakon što se danima nije javljao svojoj rodici O. P., ona je pozvala policiju. U stanu koji su otključali vatrogasci, nađeno je beživotno tijelo te je dežurni liječnik Hitne pomoći mogao samo potvrditi smrt još jedne žrtve droge.
Iz Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije kratko je rečeno kako je, nakon očevida i vanjskog pregleda leša, utvrđeno da nema znakova koji bi upućivali na nasilnu smrt te da je, najvjerojatnije, riječ o predoziranju, najvjerojatnije heroinom s obzirom na to da je Puljić bio registrirani ovisnik.
Obdukcija nije naložena, a točan uzrok smrti, rečeno nam je, bit će poznat nakon svih neophodnih istražnih radnji i toksikološkog vještačenja. Također pokrenuta je istraga o tome tko je Puljiću prodao drogu.
Doktor Siniša Skočibušić, direktor Centra za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti u Mostaru, kazao je jučer da su predoziranja, usprkos silnom uloženom trudu, naša tužna realnost.
Brojne prepreke
– Pokazuje se da se dostupnost već poznatih i novih droga na tržištu nezakonitih droga u nekim zemljama povećava, a poznato je da te tvari imaju važnu, ali često zanemarenu ulogu u smrtnim slučajevima izazvanim predoziranjem opioidima.
Predoziranje može biti namjerno ili nenamjerno. Bolesnici ovisni o drogama susreću se s brojnim preprekama u društvu. U prošloj godini, u Europskoj uniji se predoziralo 8.000 osoba. Uključivanjem u opijatsko supstitucijsko liječenje smanjuje se postotak predoziranja i ovisnika – kazao nam je dr. Skočibušić.
Iz medicinskih, odnosno etičkih razloga, nije nam mogao reći da li je nesretni Puljić bio njihov pacijent, odnosno korisnik.
Susjedima nije bio poznat
Jučer je ekipa Avaza u Bakijinoj Luci naišla na zid šutnje. Vrata zgrade u kojoj je živio ovaj mladić, bila su zaključana. Na ulaznim vratima, Puljićeve smrtovnice nije bilo. Muškarac kojeg smo zatekli ispred zgrade, kazao je da je za slučaj saznao iz medija.
– Živim tu od 1989., ali ga ne poznajem. Možda smo se sretali, ne znam. Da vidim njegovu sliku, vjerojatno bih znao je li mi poznat. Inače, svi se mi bavimo svojim životima – rekao je ovaj muškarac, koji se nije želio predstaviti.
