“Međusobna ravnopravnost konstitutivnih naroda temeljno je načelo Ustava BiH, kao i ‘duh Daytona’, odnosno vodeće načelo Daytonskog sporazuma. Što se tiče (Željka) Komšića, tvorci Daytona nikad nisu zamišljali da će jedan konstitutivni narod izabrati predstavnike drugih konstitutivnih naroda, napisao je na svome blogu ugledni odvjetnik Luka Mišetić.
Mišetić smatra da je takva praksa je izvan obujma dobre političke prakse u složenoj državi. “Teško je zamisliti jednu od tri zajednice u Belgiji koje biraju predstavnike druge zajednice. To je zato što su kroz nekoliko ciklusa federalizacije uspostavljene kontrole i ravnoteže kako bi se to spriječilo i osigurala legitimna zastupljenost”, napisao je Mišetić.
Na ovaj je način ugledni odvjetnik Luka Mišetić na svome blogu objasnio aktualni prijepor u Bosni i Hercegovini nastao nametanjem Željka Komšića za hrvatskog člana bh. Predsjedništva, naširoko odgovarajući na istup bošnjačkog lobista Jasmina Mujanovića, koji bh. Hrvate stereotipno vezuje uz rusku agenturu, nastavljajući praksu radikala Emira Suljagića i Reufa Bajrovića, koji su najglasniji protagonisti velikobošnjačke ideologije, piše Večernji list BiH.
Mišetić objašnjava kako je hrvatski premijer Andrej Plenković itekako morao reagirati na posljednje političko nasilje nad bh. Hrvatima i kršenje Daytona. “Plenković je apsolutno u pravu kada je istaknuo da Komšićev izbor krši duh Daytona. Duh Daytona temelji se na načelu da sva tri naroda imaju zajamčena i jednaka kolektivna i individualna prava. Nijedna se skupina ne treba bojati da će postati manjina. Izbor Komšića predstavlja odbacivanje obećanja Daytona i poziva na povratak u ozračje kolektivnog straha koji je vodio do tragičnih posljedica devedesetih godina”, napisao je Luka Mišetić.
On tvrdi kako bošnjačke stranke svojim potezima nastoje Hrvate pretvoriti u političku manjinu naspram konstitutivnog naroda koji je definiran Daytonskim sporazumom.
“Djelotvornim uklanjanjem statusa Hrvata kao konstitutivnog naroda i njihovim pretvaranjem u nacionalnu manjinu, čiji su čelnici izabrani od nacionalne većine, razotkrivaju se temeljna načela delikatne ravnoteže raspodjele moći koja je postignuta u Daytonu”, navodi Mišetić.
On dodaje kako su bošnjačke stranke, naspram tvrdnjama Mujanovića, bojkotirale provedbu odluke Ustavnoga suda BiH te je objasnio da je ta institucija zapravo dala za pravo HDZ-u BiH i hrvatskim strankama za njihov prijedlog izmjena Izbornog zakona, a na kojega su bošnjačke stranke uložile vitalni interes.
“HDZ-ov prijedlog, iako manje nego savršen, usvojilo je Ustavnopravno povjerenstvo Doma naroda BiH. Ustavni sud smatrao je to ustavnim. Iako je glasovna vrijednost jednog hrvatskog birača za Dom naroda malo drukčija, taj je omjer bio mnogo bliži jednakom od prethodnog sustava koji je u nekim regijama (pogotovo u Bosni) bio značajno prekomjerno zastupljen u Hrvata i podzastupao ih u drugima, uključujući i zapadnu Hercegovinu. U slučaju U-3-17 (tzv. slučaj “Čolak”) Sud je 6. srpnja 2017. godine zaključio da prijedlog HDZ-a BiH nije štetio vitalnim bošnjačkim nacionalnim interesima. Sud je presudio da je prijedlog ustavan i da se može predložiti na glasovanje. Prijedlog je potom usvojio Dom naroda, ali su konačno glasovali izaslanici bošnjačkih stranaka u Zastupničkom domu (donjem domu) BiH”, smatra ugledni odvjetnik.
Apsolutna prevaga
Mišetić argumentira brojkama tvrdnje da je za HDZ i hrvatskog kandidata Dragana Čovića glasovala zapadna Hercegovina. “Čović je osvojio otprilike 48% glasova u zapadnoj Hercegovini i 52% izvan nje. Za HDZ BiH je, pak, u središnjoj Bosni odnos glasovanja Hrvata prema ovoj i drugim strankama 88:12, u Posavskoj županiji omjer glasova HDZ-a i ostalih hrvatskih stranaka bio je 71:29, a u Zenici taj je omjer bio 92:8. Mišetić zaključuje kako je Čović dobio 80% potpore Hrvata.
