Problem vezan uz dojave o bombama više nije samo izolirani fenomen, već je, ako se promatra posljednjih četiri do pet godina, kako u regiji tako i u Bosni i Hercegovini, postao sredstvo, odnosno alat za destabilizaciju društva. Često se povezuje s određenim političkim motivima, ali i s pokušajima izbjegavanja obveza onih koji upućuju lažne dojave.
“Problem vezan za dojave o bombama nije više postao fenomen, on je više, ako pratimo unazad četiri-pet godina i u regiji i u Bosni i Hercegovini postao sredstvo – alat za destabilizaciju društva. Često se povezuje i sa određenim političkim motivima, te sa određenim izbjegavanjima obaveza koje imaju oni koji su kao lažni dojavljivači”, kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr. Armin Kržalić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Naglasio je kako se očito radi o planskom djelovanju s ciljem iskorištavanja takvih situacija.
“Naglasio je da se očito radi o jednom planskom djelovanju, upravo kako bi se iskoristile te prilike – destabilizacija društva povezano s političkim motivom i vanjskim utjecajem”, istaknuo je Kržalić.
Govoreći o tome gdje sustav zakazuje već duži niz godina kada je riječ o ovom problemu, Kržalić navodi kako je ključni nedostatak u organizaciji i koordinaciji.
“Prije svega, kada se sagleda kompletna situacija, u pitanju je nedostatak integriranog sustava, rane detekcije i koordinacije između entiteta, razina vlasti, ali i drugih subjekata koji bi trebali biti uključeni u proaktivno rješenje”, kazao je.
Posebno naglašava potrebu za proaktivnim pristupom sigurnosti.
“Ključna riječ je upravo proaktivno rješenje vezano za praćenje prijetnji, za ranu detekciju prijetnji, obavezno uvježbavanje tamo gdje su na meti objekti, škole, trgovački centri, da se jednom prestane s tradicionalnim pristupom stalnih evakuacija, nego da svatko preuzme svoju odgovornost sukladno povjerenom zadatku i da za to odgovara, bez obzira radi li se o osobi zaduženoj za sigurnost u školama ili osobama koje rade na skenerima pri ulazu u institucije koje su česta meta”, naglasio je.
Dodao je kako problem predstavlja i nedostatak odgovornosti i liderstva koje bi omogućilo bolju koordinaciju.
Istaknuo je i važnost kaznenih mjera te transparentnog informiranja javnosti.
“Potrebno je da znamo koliki je taj broj, koliko je rasvijetljenih slučajeva, što nije rasvijetljeno, zbog čega nije rasvijetljeno i da se zna koji su motivi i tko su počinitelji. To je ono što nam nedostaje”, rekao je.
Govoreći o širem sigurnosnom kontekstu, upozorio je da se ove pojave mogu promatrati i kroz prizmu hibridnih prijetnji.
“Ako gledamo s aspekta hibridnih prijetnji, moguće je da se i ove prijetnje koriste u cilju dezinformacija, odnosno aktivnosti nevidljivog neprijatelja koji stvara strah u društvu i dijeli društvo, od lažnih dojava o bombama do kampanja na društvenim mrežama. To su aktivnosti koje su većinom usmjerene izvana i zbog toga je potreban bolji rad obavještajnih službi”, kazao je Kržalić.
Naglasio je kako Bosni i Hercegovini nedostaje sustavan odgovor na dezinformacije.
“Bosni i Hercegovini potreban je dobar pristup sustava reagiranja na dezinformacije, a to je u suštini nemoguće bez jednog centraliziranog centra za borbu protiv dezinformacija, koji BiH nema”, zaključio je.
Kao primjer dobre prakse naveo je Estoniju.
“Imamo primjer Estonije, koja je uspješno zaustavila slične napade i za ovo pitanje možemo učiti od nje kada su u pitanju hibridne prijetnje i dezinformacije, a tu svakako možemo svrstati i prijetnje vezane za dojave o bombama”, poručio je Kržalić.
Psihološki obrasci: potreba za pažnjom, imitacija i utjecaj digitalnog okruženja
Profesorica dr. Amela Dautbegović s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu osvrnula se na psihološke razloge koji stoje iza učestalih lažnih dojava, posebno među mladima.
“Fenomen učestalih lažnih dojava o bombama može se objasniti i razumjeti kroz više psiholoških obrazaca koji se često prepliću, posebno kod mladih i adolescenata”, kazala je Dautbegović.
Govoreći o motivima takvog ponašanja, istaknula je kako su među najvažnijima potreba za pažnjom i osjećaj kontrole.
“Lažna dojava može privući pažnju medija i institucija i stvoriti osjećaj moći, odnosno doživljaj da pojedinac može zaustaviti sustav”, pojasnila je.
Kao drugi važan faktor navodi modeliranje ponašanja.
“Ljudi uče promatranjem drugih. Kada se u medijima i na društvenim mrežama pojavljuje veći broj ovakvih slučajeva, takvo ponašanje se vremenom normalizira. Time se snižava psihološka barijera i javlja se stav da, ako mogu drugi, mogu i ja”, istaknula je.
Naglasila je i utjecaj digitalnog okruženja koje omogućava veću distancu od posljedica.
“Online okruženje stvara osjećaj anonimnosti, pa osoba koja počini ovakvo djelo ne vidi izravne posljedice, poput panike i straha kod djece i roditelja. Zbog toga se lakše distancira od moralne odgovornosti”, rekla je.
Dodaje kako kod mladih često dolazi do impulzivnog ponašanja i nedovoljnog sagledavanja posljedica.
“Ono što iz njihove perspektive može djelovati kao šala može prerasti u ozbiljan problem, koji tek naknadno prepoznaju kao rizičan”, pojasnila je.
Govoreći o mogućim rješenjima, naglašava kako sama reakcija nije dovoljna.
“Reakcija je nužna, ali jednako važna je i prevencija. Najefikasnije mjere su one koje djeluju na psihološke uzroke”, kazala je.
Istaknula je ulogu škole kao ključne institucije prevencije.
“Škola ne smije biti samo obrazovna institucija, nego i razvojno-psihološka sredina. To podrazumijeva razvijanje socioemocionalnih kompetencija kod djece i mladih, uključujući empatiju, samokontrolu i odgovornost”, rekla je.
Naglasila je i važnost dostupne psihološke podrške.
“Mnogi mladi se suočavaju s anksioznošću, frustracijom ili potrebom za pažnjom, a da to ne iskazuju otvoreno. Zato je rana intervencija ključna”, dodala je.
Također ističe kako škole moraju biti sigurno okruženje.
“Mladi trebaju imati mjesto gdje mogu reći da su pod stresom, ljuti ili preopterećeni, jer bez toga frustracija traži izlaz”, naglasila je.
Upozorila je i na važnost digitalne pismenosti.
“Potrebna je edukacija o posljedicama digitalnog ponašanja i razbijanje iluzije o anonimnosti. Mladi trebaju znati da lažne dojave nisu šala, već kazneno djelo koje ima stvarne posljedice”, kazala je.
Dodaje kako pretjerana medijska pažnja može imati suprotan učinak.
“Važno je odgovorno izvještavanje medija i institucija. Ne treba romantizirati niti dramatizirati slučajeve, niti stavljati fokus na počinitelje, posebno kada je riječ o maloljetnicima”, upozorila je.
Naglasila je i ulogu roditelja.
“Roditelji trebaju obratiti pažnju na promjene u ponašanju djece, poput povlačenja, ljutnje ili izražene potrebe za pažnjom, te graditi otvorenu komunikaciju”, istaknula je.
Govoreći o širem kontekstu, upozorila je na porast emocionalnih poteškoća kod mladih.
“Ne treba to dramatizirati, ali značajan broj mladih izvještava o neprijatnim emocionalnim stanjima. To ukazuje na potrebu da obrazovni sustav ne bude usmjeren samo na intelektualni razvoj, nego i na emocionalni i socijalni razvoj učenika”, rekla je.
Zaključno, poručuje kako je odgovornost na cijeloj zajednici.
“Potreban je holistički pristup koji uključuje obitelj, školu, vršnjačko okruženje i širu društvenu zajednicu”, zaključila je Dautbegović.
Vrisak.info
