Banka vam ponudi ugovor, na bosanskom. Zemaljski muzej, bez traga hrvatskog jezika. Ministarstvo za ljudska prava, paradoksalno, diskriminira hrvatski narod. Takvo stanje u Bosni i Hercegovini Marija Krolo iz Tomislavgrada naziva ne samo apsurdom nego i otvorenom diskriminacijom.
U razgovoru za Otvoreni program Radija Herceg-Bosne pravnica Marija Krolo iznijela je niz konkretnih primjera sustavne diskriminacije hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini. Kako tvrdi, iako su hrvatski, srpski i bosanski jezik ustavno ravnopravni, praksa pokazuje da se hrvatski u službenim i javnim komunikacijama gotovo potpuno ignorira.
“Hrvatskog jezika nema. Ili ga ima u tragovima”
Krolo ističe kako se hrvatski jezik sustavno isključuje iz upotrebe u državnim institucijama, ministarstvima, bankama, osiguravajućim i trgovačkim društvima, i to na svim razinama: “Potaknula me ta činjenica da hrvatskog jezika zapravo nema. Nema ga u državnim institucijama, ministarstvima, kako federalnim tako i na razini BiH. Zatim ga nema u bankama, stranim osiguravajućim kućama, stranim trgovačkim kućama. Znači, hrvatskog jezika nema. Nigdje ga nema. Ili ako ga ima, onda ga ima u tragovima.”
Kako objašnjava, problem nije samo u nepoštivanju Ustava, nego i u zakonima koji omogućuju diskriminaciju, primjerice onom koji dopušta da banka posluje samo na jednom od tri službena jezika, što se u praksi uvijek svodi na bosanski. “Dolazim u tu paradoksalnu situaciju da banka nudi ugovor uvijek na bosanskom jeziku. Taj zakon samo po sebi je u suprotnosti s Ustavom,” kazala je Krolo.
“Ministarstvo za ljudska prava diskriminira cijeli narod”
Kao konkretan primjer navodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH te Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće, na čijim internetskim stranicama sadržaj pod opcijom „hrvatski“ vodi na tekstove na bosanskom jeziku. Uputila je pritužbe Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH, koji su potom dali preporuke tim institucijama. Međutim, kako navodi, preporuke nisu obvezujuće i često ostaju bez učinka.
“Ministarstvo za ljudska prava diskriminira jedan cijeli narod. I meni šalje odgovor da nemaju sistematizirano mjesto za lektora. To traje već godinu dana”, rekla je Krolo dodajući da je, također, Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće BiH svjesno prakse kojom diskriminira hrvatski jezik..
“Oni znaju, ali ne čine ništa”
Na pitanje o političkoj potpori, Krolo je vrlo jasna: “Svi u BiH znaju za to. Društveno-politička elita Hrvata u BiH zna za to. Svi su oni obaviješteni o tome.” No, konkretne reakcije izostaju: “Nikada mi nitko nije uputio nijedan odgovor. A kamo li da je nešto učinio. I to je ta tragedija potpune otupljenosti hrvatskog društveno-političkog bića u BiH.”
Kritiku je uputila i na račun građanskog aktivizma Hrvata u BiH: “Hrvati u BiH pokazuju vrlo malo građanskog aktivizma, u ovom slučaju nacionalne i državotvorne svijesti.” Dodala je kako mnogi priznaju vrijednost njezina angažmana, ali izostaje konkretna pomoć: “Od mojih prijatelja koje sam tražila da tim bankama stave pritužbu – neće vam to nitko napraviti.”
“Ne bojite se”
Građanima je uputila i jasnu poruku: “Nije kazneno djelo pisati pritužbe. To je vaše pravo. I to je zapravo pokazati osobnu odgovornost prema društvu i situaciji u kojoj jesmo.” Pozvala ih je da provjere na kojem jeziku su potpisali ugovore u bankama, osiguravajućim kućama i trgovinama.
“Ti sustavi uzimaju novac od Hrvata u BiH. A za uzvrat Hrvati nisu toliko vrijedni da se napravi obrazac, deklaracija, tipski ugovor na hrvatskom jeziku.”
Ako treba, ide se i pred europske institucije
Krolo je najavila kako neće stati ako se preporuke ombudsmana ne provedu: “Tražit ću da se institucija ombudsmana očituje po mom zahtjevu i pokrene kaznene prijave. Oni to mogu ako hoće.”
Najavila je i mogućnost obraćanja europskim institucijama: “Skupit ću sve preporuke, prevesti ih službeno, pa ću ih slati europskim institucijama – Europskom parlamentu, Vijeću Europe, Odjelu za ljudska prava EU.”
Tvrdi i da međunarodna zajednica u BiH također zanemaruje hrvatski jezik: “Svi predstavnici međunarodne zajednice u BiH koriste samo bosanski jezik. Iako piše BHS. Svi, sve strane, sve strana veleposlanstva u BiH koriste samo bosanski jezik.”
“Fokus je na onome što mogu učiniti sama”
“Neću trošiti vrijeme na rasprave o političarima. Pitam se uvijek – što ja mogu učiniti sama? Tako se ne rasipam. I što god da mogu, ja ću to učiniti,” zaključila je Krolo, poručivši da joj nije cilj istaknuti sebe, nego pokazati kako svaki pojedinac može djelovati.
U vremenu opće pasivnosti, njezin primjer ostaje rijetka, ali glasna poruka da borba za jezik nije ni simbolična ni nevažna, ona je borba za ravnopravnost i dostojanstvo.
Vrisak.info
