Novinar Velimir Bujanec se nakon Izbora za predsjednika RH oglasio na Facebooku. Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:
“IMAM 460.000 RAZLOGA ZBOG KOJIH SE NEĆU PRODATI!
Jučerašnji rezultat dr. Miroslava Škore na predsjedničkim izborima i osvojenih 24,6 posto glasova hrvatskih birača, povijesni su uspjeh autentičnog, hrvatskog, domoljubnog, suverenističkog i desno-konzervativnog biračkog tijela. Nikada do sada nismo bili toliko jedinstveni, i unatoč svim prljavštinama i podvalama, osvojili toliko glasova. Smatrali smo, već kod prvih procjena, da će i 450.000 biti dovoljno za drugi krug, ali nije bilo ni 10.000 više od toga… Luzerski bi, u ovom trenutku, bilo govoriti o krađi, iako mnoge poruke koje dobivam od ljudi koji se ne skrivaju iza lažnih profila, upućuju na velike nepravilnosti, naročito u Dalmaciji i Hercegovini. Neki su ljudi došli na biračka mjesta i već bili zaokruženi, drugi, naročito u iseljeništvu, nisu mogli ostvariti pravo glasovanja… Unatoč svemu tome, glavu treba dići visoko gore, zato jer je dr. Miroslav Škoro dokazao da se možemo okupiti, biti snažni i nastaviti borbu na parlemantarnim izborima. Uvjeren sam da će sljedeće godine naša opcija, autentična, patriotska i nacional-konzervativna, osvojiti više od 30 mandata i samo nas tzv. Velika koalicija može spriječiti u dolasku na vlast.
Od jutros me svi pitaju koga ću podržati u drugome krugu. Evo i odgovora: NIKOGA! Nakon večerašnje Bujice, koja će pojasniti mnoge stvari, idem na godišnji odmor i vratit ću se u eter poslije Sveta tri kralja. Gadi mi se uopće ulaziti u procjene tko je veće ili manje zlo, gnušam se već i od same pomisli da moram birati između lijevog i desnog krila Udbe. Na moralne ucjene ne pristajem! Da su htjeli zaustaviti povratak Zorana Milanovića, mogli su biti za Škoru. Da su htjeli promjenu, opet su mogli biti za Škoru. 460.000 Hrvatica i Hrvata to želi i ja njima ostajem vjeran. Da se razumijemo, uopće nisam nikakav anđeo, ja sam samo jedan običan novinar i urednik emisije koju s povjerenjem gledaju mnogi naši ljudi. Moja sloboda, moji gledatelji i moji prijatelji, važniji su od nemalog novca koji su mi danas nudili da u drugom krugu predsjedničkih izbora stanem na jednu stranu i žestoko gazim po drugoj. Izabrali su krivi pristup i zamijenili su me za neke druge, nazovi novinarske, paževe koji su degutantnim ulizivanjem najviše naštetili osobi koju “podupiru“. Mogu biti svakakav, ali obraz prodati neću. Politika nije matematika, politika je stvar emocije, uvjerenja, percepcije i konzistentnosti. Ni Milanović, ni Kolinda ne ispunjavaju uvjete kojima bi zavrijedili moju medijsku potporu. A oni su vrlo jednostavni; moj glas u drugome krugu mogao bi dobiti samo kandidat koji se javno izjasnio da Srbija neće ući u Europsku uniju dok ne isplati ratnu odštetu Hrvatskoj. Dobio bi kandidadat koji je spreman pomilovati hrvatske branitelje i utjecati na Vladu da se oformi poseban ured za progon srpskih ratnih zločinaca. Dobio bi kandidat koji bi se izjasnio za lustraciju. Dobio bi kandidat koji bi rekao da je protiv Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, za obitelj i protiv pobačaja kao kontracepcijske metode. U konačnici, dobio bi kandidat koji bi se jasno razlikovao od politike koju vodi Andrej Plenković i njegova protunarodna vlada. Moj glas sigurno neće ići u isti koš s glasovima SDSS-a, bili oni u Milanovićevoj ili Kolindinoj kutiji.
I na kraju, najvažnije. Dr. Miroslavu Škori, a naročito njegovoj predivnoj, časnoj i hrabroj supruzi, nikada ne bih mogao pogledati u oči, kada bih sada odigrao kukavički i kada bih se prodao za novac onima koji nisu birali sredstva kada su udarili na njezino dostojanstvo i osobni integritet. Ej, licemjeri, dirnuli ste čovjeku u obitelj, a sada tražite našu potporu?! Ne bu išlo! Imat ćete drugo poluvrijeme s nama na jesen, kada će nas biti pun Hrvatski sabor. Više mi vrijedi zagrljaj gospođe Škoro i čvrst stisak ruke njezinog poštenog supruga, nego sve tajkunske ponude i obećanja koja frcaju još od sinoć. Više mi vrijedi pet palačinki koje mi je ispekla gospođa Kim Ann, nego pet večera s Kolindom. Milanovića ionako ne poznajem, u Taču ne večeram, a svjetonazorski mi je apsolutno neprihvatljiv. Tko je u drugom krugu od dvoje kandidata uopće desno, a tko lijevo? U čemu je njihova razlika, osim što se odlično razumiju s Plenkovićem? I zato se izuzimam od svega ovoga, odoh na godišnji, negdje u toplije krajeve, gdje ima sunca i pijeska, dobre hrane i vedrih osmijeha neopterećenih ljudi. Vidimo se nakon drugog kruga, a poslije toga na parlamentarnim izborima, gdje će brojka od 460.000 narasti na pola milijuna.”
Vrisak.info
