Javila se nova žrtva navodnog zlostavljanja u domu u BiH. Odlučila je progovoriti godinama nakon izlaska iz doma. Prozvani fratar i dalje ponavlja kako je sve laž.
Ulazio bi u sobu i dirao me po grudima, a ruka bi mu išla prema dolje. Govorila sam mu da prestane i da se makne, ali nije se uopće obazirao. Osjećala sam se užasno te sam krivila samu sebe. Tim riječima je započela priču bivša štićenice dječjeg doma Ivan Pavao II u Čitluku, u Bosni i Hercegovini. Odlučila je progovoriti godinama nakon izlaska iz doma. Kaže da više ne krivi sebe za to što je prošla te ne želi da itko proživi seksualno zlostavljanje kao što je tvrdi, ona prošla, prenose 24sata.hr.
Mama me napustila kad sam se rodila, a tata mi je alkoholičar koji nikada nije pitao za mene. Ako sam se željela nastaviti školovati morala sam otići u dom, kazala je.
Tvrdi da ju je zlostavljao hercegovački fratar Kornelije K. Onaj kojeg su pet štićenica doma u tjedniku Novosti već optužile za zlostavljanje. Za tjednik su rekle da je zlostavljanje trajalo od 2001. do 2014. godine. No naša sugovornica kaže da je počelo i puno prije.
Ja sam u dom došla 2000. godine. Već su me tada upozoravali da ga se klonim. Pazila sam, ali svejedno je ulazio u naše sobe – govori nam žena koja više ne živi u BiH. Dodaje da se djevojčice nisu imale kome obratiti za pomoć.
Tko god je htio prijaviti zlostavljanje bio bi izbačen. Mnoge cure su šutjele jer nisu imale kamo otići. Dom im je bio neophodan inače bi završile na ulici, rekla je.
Navodno je bilo i tjelesnog kažnjavanja.
Batina smo dobivali svaki dan, a pogotovo dečki. Najviše nas je tukla fratrova sestra. Jednom prilikom kad me jako udarila rekla sam joj da ću je ubiti u snu ako to još jednom učini, nakon toga me ona više nije udarala, ispričala je djevojka.
Kaže da je najviše je zlostavljanja bilo u obiteljskom centru Papa Ivan Pavao II. u Vionici kraj Međugorja gdje su odlazili kampirati. U blizini je fratar imao vikendicu. Navodno je djecu znao pozivati u kuću.
U Vionici sam vidjela fratra da dira i ostale curice. One bi sjedile mirno i ne bi ništa govorile, ali nisu ništa ni mogle. Užasno su se bojale, a znale su da im nema tko pomoći. Ako bi nešto rekle odmah bi nas proglasile vragovima i plašili egzorcizmom, objasnila je djevojka.
Na nju su vršili takav pritisak, objašnjava, da je i sama povjerovala kako je u nju ušao đavao. Obitelj fratra, kaže naša sugovornica, u Međugorju ima motel.
Tjerali su nas raditi tamo, a da nas za to nisu ništa plaćali. Morali smo kuhati, čistiti, prati, a sve smo imale manje od 15 godina, priča.
Prozvani fratar sve je demantirao.
Ne želim ništa komentirati. Sve su to gnjusne laži. Za sve ostalo se obratite sudu, ljutito nam je rekao na telefon.
