Izetbegović je pogazivši svoju riječ legitimirao ono čega se navodno gnuša, zaobilaženje Predsjedništva BiH, dok je Milanović ostao dosljedan u namjeri nesastajanja s Predsjedništvom BiH sve dok u državnom vrhu BiH sjedi Željko Komšić, izabran bošnjačkim preglasavanjem Hrvata.
“Neću se odazvati dok se ne ispoštuje hijerarhija u Bosni i Hercegovini. Prvo treba otići Predsjedništvo BiH ili predsjedatelj Predsjedništva ili doći gospodin Milanović ovdje pa ću se onda vrlo rado vidjeti s njim.”
Tim je riječima Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, 30. rujna prošle godine odbio poziv za sastanak koji mu je kao političkom lideru Bošnjaka uputio hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Izetbegoviću je tada zasmetalo što Milanović preferira razgovore s vodećim političkim predstavnicima konstitutivnih naroda u BiH, a zaobilazi instituciju Predsjedništva BiH u kojem Bošnjaci biraju dva od tri člana.
Simbolično ili ne, samo dva dana prije nego što se navršila godina dana od izjave predsjednika SDA, Izetbegović se u svojstvu vodećeg bošnjačkog političara sastao s hrvatskim predsjednikom u Zagrebu, bez da je Milanović došao u Sarajevo ili se sastao s jednim od dva bošnjačka člana Predsjedništva, piše Hrvatski Medijski Servis.
Ironično bi se moglo kazati i da Izetbegović sastankom s Milanovićem ne poštuje državne institucije i pokazuje da je on šef Džaferoviću i Komšiću.
Da ne bi bilo zabune, dakako da je dobro što se Izetbegović sastao s Milanovićem jer politički dogovori i relaksacija odnosa Hrvata i Bošnjaka te službenog Zagreba s političkim Sarajevom mogući su jedino kroz dijalog.
Izetbegović je pogazivši svoju riječ legitimirao ono čega se navodno gnuša, zaobilaženje Predsjedništva BiH, dok je Milanović ostao dosljedan u namjeri nesastajanja s Predsjedništvom BiH sve dok u državnom vrhu BiH sjedi Željko Komšić, izabran bošnjačkim preglasavanjem Hrvata.
Vrisak.info
