Gotovo da ne postoji ni jedno vanjskopolitičko pitanje oko kojeg Bosna i Hercegovina ima iskristaliziran i usuglašen stav na razini Predsjedništva BiH, kao institucije zadužene za kreiranje i vođenje vanjske politike, piše Večernji list BiH. Naprotiv, svojim postupcima upravo članovi Predsjedništva pokazuju nejedinstvo u vanjskoj politici, često dovodeći zemlju u neugodnu poziciju na međunarodnoj sceni.
Posebno je to izraženo u aktualnom mandatu, iako ni u ranijima nije bilo previše jedinstva oko vanjske politike. Predsjedništvo BiH još je 2018. godine, u prošlom sazivu, usvojilo strategiju vanjske politike Bosne i Hercegovine od 2018. do 2023. Jedna od glavnih odrednica tog dokumenta je da će BiH “aktivno pratiti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”. No, kako ni unutar same Unije nema jedinstva o mnogim vanjskopolitičkim temama tako bi se BiH, i da ima unutarnji konsenzus, teško mogla “uhvatiti” za europsku vanjsku politiku. Ipak, mnogo veći problem BiH zasebna su djelovanja članova Predsjedništva u vanjskoj politici, kao i funkcioniranje Ministarstva vanjskih poslova BiH kao zasebnog čimbenika vanjske politike, koje često izlazi izvan okvira svojih ovlasti.
Najsvježiji primjer je samovoljna odluka ministrice Bisere Turković po čijoj je instrukciji veleposlanica BiH pri UN-u u Ženevi Nermina Kapetanović stavila potpis BiH na izjavu skupine zemalja kojima se osuđuje navodno kršenje ljudskih prava u Kini. Svatko iole upućen u međunarodne odnose zna kako je to jedno od nekoliko pitanja koja predstavljaju crvenu crtu za službeni Peking. Potvrdila je to i neobična žestoka reakcija kineskoga Veleposlanstva u Sarajevu na postupak veleposlanice Kapetanović. Osim što je bio potpuno nepotreban, taj potez veleposlanice Kapetanović očito nije bio ni usuglašen u Predsjedništvu BiH jer se srpski član Milorad Dodik od njega odlučno ogradio te ga čak i osudio. Tako je javnost doznala da je potpis BiH na izjavu iz Ženeve stavljen bez službene suglasnosti Predsjedništva BiH pa je vidljivo da je veleposlanica Kapetanović djelovala po stranačkoj liniji SDA, odnosno po nalogu ministrice Turković i uz moguće znanje Šefika Džaferovića ili Željka Komšića.
Nije to, dakako, jedini primjer nepostojanja vanjske politike BiH kao države. Blamaži svjedočimo svaki put kad netko od stranih državnika posjeti BiH. Srećom, takvih je posjeta vrlo malo u aktualnom mandatu. Zoran primjer tiskovna je konferencija s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom na kojoj su se članovi Predsjedništva BiH međusobno posvađali. Poluprivatni odlazak dvojice članova Predsjedništva na Bledski forum također pokazuje potpuni kaos u vođenju vanjske politike. Što se tiče diplomatsko-konzularne mreže, ona djeluje po istom načelu kao i resorna ministrica. Dakle, uglavnom na svoju ruku i bez jasnih odluka Predsjedništva BiH.
Veleposlanici su imenovani po isključivoj volji svakog od trojice članova i u praksi oni djeluju bez ikakvih ili po instrukcijama iz ureda onog člana Predsjedništva BiH koji ih je delegirao na poziciju. Tako da primjer veleposlanice Nermine Kapetanović nije usamljen. Da nije tako, veleposlanik BiH pri UN-u u New Yorku Sven Alkalaj ne bi sebi mogao dopustiti javno se suprotstavljati, pa čak i vrijeđati člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je u to vrijeme još obnašao dužnost predsjedatelja.
U svakoj normalnoj zemlji takav diplomat ekspresno bi bio razriješen dužnosti i vraćen kući. No, u BiH takva diplomatska pravila ne vrijede. U nedostatku jedinstvene vanjske politike tri naroda koriste alternativne načine kako bi komunicirala s međunarodnom zajednicom.
Vrisak.info
