U organizaciji Franjevačkog samostana u zagrebačkoj Dubravi i Zavičajne zajednice Široki Brijeg (ZZŠB) u Zagrebu u četvrtak 6. veljače 2020. održana je treća večer „Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega“ u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene
Tom prigodom je u dvorani u sklopu crkve i samostana povjesničar dr. sc. Hrvoje Mandić održao je predavanje na temu „Veljača 1945. Stradanje franjevaca i puka Širokog Brijega“.
Godinu dana kasnije podsjetiti ćemo se na Mandićevo izlaganje.
On je u svom izlaganju istaknuo da su osim zračnih napada, franjevačka crkva i samostan gađani su topničkim i tenkovskim hitcima. Analizom korpusnih, divizijskih i brigadnih zapovijedi za napad dolazi se do zaključka kako je uporabom tenkova i topništva i definiranjem vatrenih ciljeva izravno zapovijedao Štab VIII. dalmatinskog korpusa.
-Iz navedenog možemo zaključiti da je samostan na Širokom Brijegu, koji je tih dana izravno pogođen preko 310 puta, ranije odabran kao vojni cilj upravo od strane tog Štaba. Kad se to sagleda u kontekstu dostupnih obavještajnih podataka koji kazuju da su težišne otporne točke bile Šuškov i Burića brijeg, onda se sam po sebi nameće zaključak da samostan i crkva nikako nisu mogli niti trebali biti vojni ciljevi, a pogotovo ne „legitimni vojni ciljevi“. Josip Broz Tito, zapovjednik Vrhovnog Štaba naredio je ubojstva širokobrijeških franjevaca. Franjevci su ubijeni prema unaprijed osmišljenom planu vrha Komunističke partije Jugoslavije. Odluka je donijeta u Trebinju, u Uredu OZN-e u jesen 1944. godine. OZN-a i njezina produžena ruka KNOJ, uz postrojbe 3. prekomorske brigade izvršile su pokolj širokobrijeških franjevaca u veljači 1945. godine. U razdoblju od 6. do 11. veljače pobijeno je od OZN-e 30 širokobrijeških franjevaca, istaknuo je.
Mandić je istaknuo: „Jugoslavenska historiografija i publicistika nakon 1945. konstruirala je stvarnost na način da je širokobriješke franjevce označila monolitnom skupinom ustaških suradnika što oni nisu bili.
-Činjenice ukazuju na to da širokobriješki franjevci nisu ubijeni zato što su navodno podržavali ustaški režim. Za komunistički su režim franjevci bili potencijalni neprijatelji, anglofili, odnosno pristaše demokracije zapadnog tipa i usto odani Katoličkoj Crkvi koja je bila istinski ideološki neprijatelj novog režima. Potencijalni su neprijatelji bili i zato što se tijekom rata nisu kompromitirali ni na koji način. Surađivali su s protivnicima ustaškog režima, mnoge od njih spasili od pogibelji i štitili kroz čitavo vrijeme rata ostavši tako vjerni uputama Katoličke Crkve, podsjetio je.
Osvrnuo se i na stradanje civila.
-Teror OZN-e i KNOJ-a demonstriran je i nad nedužnim širokobriješkim pučanstvom. U sklopu Mostarske operacije su u Širokom Brijegu od 6. do 10. veljače partizani ubili 72 civila. Isti su 6. veljače u okršaju ubili 15 civila u selu Grabova Draga, u Knešpolju je ubijeno 40 civila, u naselju Široki Brijeg je ubijeno 16, u selu Mokro ubijeno je dvoje, na Trnu je ubijeno sedam civila. U tom je razdoblju u Turčnovićima ubijen jedan civil, zatim jedan civil na Kočerinu, u Ljubotićima isto. U selu Čerigaju dvojica civila. U selu Dobrkovićima ubijen je jedan civil, dok u selu Uzarićima partizani su od 6. do 8. veljače ubili 11 civila. Novija istraživanja pokazuju da je ukupan broj stradalih civila u Drugom svjetskom ratu i poraću u Širokom Brijegu 2.165. Prema podacima Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća, utvrđeno je 379 groblja i stratišta, a od toga je 161 službeno obrađeno te zabilježeno u formularima tog povjerenstva. Ubijeni su zarobljeni pripadnici oružanih snaga Njemačke i NDH u vrijeme borbi za Široki Brijeg. Točan broj ubijenih ratnih zarobljenika još uvijek nije moguće utvrditi, istaknuo je.
Mandić zaključuje kako ubojstva svećenika i civila pred kraj Drugoga svjetskoga rata nipošto nisu bila slučajna i sporadična, premda je bilo i takvih.
-Najčešće su planirana i praćena žestokom komunističkom promidžbom. Takva se praksa revolucionarne borbe sastojala od metode razdvajanja i likvidacije. Ta je metoda primjenjivana od rujna i listopada 1944., osobito u Dalmaciji i Hercegovini gdje je KPJ imala apsolutnu vlast. Široki Brijeg predstavlja plastičan primjer primjene tih metoda. Partizani su usavršili i mjesecima kasnije primijenili istu praksu na Bleiburgu i križnim putevima tako što su u proljeće i ljeto 1945. godine pobili desetke tisuća poraženih vojnika i civila, zaključio je Mandić.
Vrisak.info
E moj mandicu treba znat povjest a ne prepisivat od jugokomunista