Politička blokada rada Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koja se povremeno događa zbog rušenja kvoruma od strane bošnjačkih i srpskih izaslanika, dovela je do prijedloga potencijalne intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Ideja o smanjenju kvoruma po klubovima naroda imala bi dalekosežne posljedice, uključujući moguće zadiranje u Ustav BiH, koji je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma.
Politolog Branimir Galić naglašava kako Bosna i Hercegovina nema državni parlament, već parlamentarnu skupštinu, te ističe da ustavotvorac nije predvidio ovakvo derogiranje ovlasti Doma naroda.
“Dom naroda je točno ono kako se i zove. Dom u kojemu se štite vitalni interesi svakog konstitutivnog naroda i ako bi se išlo na bilo kakvo smanjivanje kvoruma, onda bi se obezvrijedilo postojanje samog doma i onda bi se slobodno moglo zbog racionalizacije troškova ukinuti dvodomnost Parlamentarne skupštine BiH i mogli bi imati samo zastupnički dom”, kazao ja politolog i novinar Branimir Galić.
Bilo bi to prvi put u povijest da neki visoki predstavnik intervenira u državni ustav što su svi dosadašnji visoki predstavnici izbjegavali. Međutim, međunarodno pravo se svakodnevno mijenja pa ne treba ni to isključiti, ali ni neka jednokratna nametanja i smjene koje ne diraju nužno u ustav zemlje, ali prema analitičarima cilj bi mogao biti dugoročno štetan i opasan.
“Ovdje je riječ o obesmišljavanju i degradiranju Daytona i to da bi se na mala vrata uvela građanska država u korist najmnogobrojnijeg naroda. Ako pogledamo obrasce djelovanja, način donošenja odluka i ponašanja tog čovjeka onda se ne možemo oteti dojmu da ta politika neodoljivo sliči na onu politiku iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća koja je provukla milijune ljudi kroz dimnjake”, objašnjava dr. sc. Robert Kolobara.
“Međunarodnoj zajednici u Bosni i Hercegovini ništa od ovih daytonskih uzusa ne bi bilo nikakva novost, tako da je realno čak očekivati i da se ide u smjenu Nikole Špirića, kadra SNSD-a odnosne neke slične makinacije da se omogući formiranje državne vlasti pod izlikom da oni blokiraju nastavak europskog puta BiH”, mišljenja je Galić.
Jedno od rješenja o kojima Schmidt razmišlja, prema neslužbenim informacijama do kojih smo došli, je i uvođenje mogućnosti izvanrednih izbora što BiH kao država nema. A obzirom koliko se u našoj zemlji dugo pregovara oko formiranja izvršne vlasti te kako to vuče i pitanje održavanja izbora na županijskoj i entitetskoj razini, pitanje je i to što bi donijeli potencijalno česti izvanredni izbori.
“Institut izvanrednih izbora nije svojstven podijeljenim društvima, poput primjerice Belgije, Sjeverne Irske gdje imamo velike koalicije i dugotrajne iscrpljujuće pregovore da se dođe ne zapravo do koalicije nego do neke većine koja podržava određene politike i u tom smjeru treba promatrati Bosnu i Hercegovinu. Institut izvanrednih izbora bi stvorio takvo ozračje da ponovno ide ka jačanju te neke građanske komponente države”, dodaje Galić.
“Može se postaviti legitimno pitanje, je li OHR svira po željama najvišeg ponuđača, jesmo li u opretivnoj fazi razgradnje i zamjene Daytonskog mirovnog sporazuma nečim novim, a po željama dvije europske države? Brojčano stanje konstitutivnih naroda u složenim nacionalno-vjerskim zajednicama je statistička kategorija, a ne politička. Stoga ničim ne utječe na stupanj njihove ravnopravnosti”, smatra Kolobara.
Potpune ravnopravnosti naroda u BiH i dalje nema, za razgovore i pregovore nema volje i kriza se sve više produbljuje. Ali isto tako bilo kakav međunarodni intervencionizam u ovim okolnostima bi mogao biti kontraproduktivan pa se umjesto jačanja države ona još više oslabi.
Vrisak.info
