Dugogodišnji novinar Goran Milić, koji se istaknuo snimanjem putopisnih serijala, bio je gost “Zrcala Tjedna” na Radioteleviziji Herceg Bosne. U razgovoru se dotakao svog profesionalnog puta, komentirao je trenutno stanje u BiH, a spomenuo je i projekte koje tek planira realizirati, javlja Hrvatski Medijski Servis.
Novinarsku karijeru započeo je na Televiziji Beograd, te je bio dopisnik iz New Yorka. Tijekom svoje bogate karijere često je mijenjao prebivališta.
“Nikada nisam razmišljao da ću postati novinar, oduvijek sam želio biti pravnik, ili diplomata kao moj otac”, kaže Milić.
Počeo je raditi kao odvjetnik, ali mu je, kako kaže, bilo žao ljudi koji imaju sporove i kazne te onih koji će ići u zatvor.
-Uz to vi morate od njih uzeti novce, a kada tome nadodate “univerzalnu kafanu” kod lažnog svjedoka, koja podrazumijeva da imate kafić u kojem se instruiraju svjedoci da lažno svjedoče, prokomentirao je Milić razloge zbog kojih nije želio nastaviti odvjetničku karijeru.
Kao novinar susretao se s brojnim političarima, državnicima, radio je intervju i s Američkim predsjednikom Jimmy Carterom.
Govorio je i o projektu Yutel na kojem je bio urednik, kao i o uređivačkoj politici u tadašnjim državama.
“Nije važno tko je urednik dnevnika, važno je tko je glavni urednik, a to je na televiziji Zagreb, izgledalo tako da je glavni urednik bio Srbin, a urednik dnevnika Hrvat. Ta konstitutivnost uvijek je bila pedeset na prema pedeset, dok to nije bio slučaj u Srbiji. U Srbiji su na pozicijama na televiziji bili sve Srbi – istaknuo je Milić dodavši da je uređivačka politika bila takva, da jednostavno niste smjeli prikazivati ništa pozitivno iz suparničkih zemalja.
“Dopisnika iz Njemačke nikada niste imali, kako prije, ali ga isto tako i danas nemate; ni pod vladavinom Tita, ali i Tuđmana. Od osam državnih televizija, nikada nitko nije napravio reportažu o Siemensu, tvornici Mercedesa. Tako je i danas, radio može, HINA, može, sve može gdje nema slike, ali televizija i kamera, ipak, ne. Jozo Ćurić se javlja iz Njemačke, ali sa suđenja Perkoviću, ili se javlja o nekom državnom susretu, ali da netko napravi priču kao što sam ja napravio ovo s Kubom, toga ipak nema,” napomenuo je Milić.
Rat ga je, kaže, zatekao u Sarajevu, nakon kojega je ostao bez ičega. “Imao sam 100. maraka, ostao sam bez posla i ja i supruga, s kćerkom, bez nekretnine, i ono što sam imao srušili su”, kaže Milić.
Komentirajući aktualnu političku situaciju u BiH, navodi kako se posljednjih 25. godina ništa nije promijenilo. Za Hrvate navodi iako su majorizirani u prosjeku žive bolje i od Bošnjaka, i Srba.
Prisjetio se i razgovora s jednim bivšim zamjenikom šefa CIA-e Vernonom Waltersom, 1993. godine u Madridu, koji mu je mu je rekao kako završetkom rata u Bosni i Hercegovini neće nitko biti zadovoljan.
“Žao mi je svih gradova i granatiranja, od Sarajeva, Dalmacije pa nadalje, ali vjerujte mi neće se radovati ni Milošević, ni Tuđman, ali ni Izetbegović, rat će se završiti bez pobjednika, s preseljenjem stanovništva, što i nije presedan jer se u Europi nakon drugog svjetskog rata preselilo 20 milijuna ljudi”, prepričava Milić Waltersove riječi.
Govorio je i o Tuđmanu, Smiljku Šagolju, ali i o stereotipima koji vladaju prema Hercegovcima. Prokomentirao je i Tweet kojega je napisao Bakir Hadžiomerović, koji se izrugao Milićevom pričom o dasci wc školjke s posljednjeg serijala Kuba si Kuba no. Na kraju emisije govorio je i o mogućem snimanju novog serijala.
Vrisak.info
