Iako se popis pučanstva uglavnom pokušao zloporabiti u političke svrhe kako bi se osnažili projekti političke dominacije, jednu dobru stvar donio je kod pokušaja ispravljanja posljedica haračenja područja izvan Sarajeva. Ponajprije se to odnosi na primjenu rezultata popisa pučanstva, što je kao ključno mjerilo pri raspodjeli javnih prihoda uvela zamjenica predsjednika Vlade i ministrica financija Federacije BiH Jelka Milićević, piše Večernji list BiH.
Taj njezin potez ranije je dočekan na nož te čak prijetnjama kaznenim progonom zbog promjene odnosa u raspodjeli novca koji ide županijama, odnosno općinama i gradovima.
Na taj su način hrvatske sredine dobile više od 30 milijuna maraka godišnje nego što su do tada dobivale jer su se koristile procjene Federalnog zavoda za statistiku, institucije koja se pretvorila više u političkoga i nacionalnog arbitra nego onu koja će uistinu voditi računa o statističkim parametrima.
Upravo ono što je ministrica Milićević uspjela ispraviti prije četiri godine Federalni zavod za statistiku vraća na staro, produbljujući dalje nepravdu.
Zanimljivo je ponajprije za hrvatska područja, općine, gradove i županije. Naime, Federalni zavod svake godine smanjuje broj stanovnika u hrvatskim općinama, što je ključni kriterij za raspodjelu prihoda. No najveću nepravdu pri raspodjeli prihoda, a što nije ni nacionalno povezano pitanje, čini upravo to što Sarajevska županija ima koeficijent 2, što je stavlja u privilegirani položaj u odnosu na sve druge sredine. Također, Posavska županija izmjenama zakona dobila je koeficijent 1,5, dok Hercegbosanska već ima 1,1, ali Bosansko-podrinjska ima dosta viši od toga, čak 1,8. Nije jasno zašto Posavska i Bosansko-podrinjska županiju nisu barem izjednačene po koeficijentu novim izmjenama zakona, upozoravali su ranije iz Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara.
Tri županije, Bosansko-podrinjska, Hercegbosanska i Posavska, nisu, međutim, “velike županije”, pa i s posebnim koeficijentima prihodi svih triju županija zajedno kreću se između 7% i 8% ukupnih prihoda koji se raspodjeljuju među deset županija Federacije BiH.
Istodobno, glavna nepravda svodi se na činjenicu da Sarajevska županija dobije čak 30% ukupnog prihoda koji se raspodjeljuje među 10 županija Federacije BiH. U Zakonu stoji da formula sadrži koeficijent koji odražava posebne rashodovne potrebe Sarajevske županije. Taj koeficijent iznosi 2.
Prigovore na posebne koeficijente za Sarajevsku županiju imaju sve ostale županije. Kada bi se ukinuo posebni koeficijent za Sarajevo, svake bi se godine “oslobodilo” najmanje 140 milijuna maraka za druge županije u Federaciji BiH i omogućio puno ravnomjerniji razvoj svih područja ovoga entiteta.
Najveći dobitnik u tome slučaju postale bi Tuzlanska i Zeničko-dobojska županija. Uz to, s obzirom na to da se najviše potreba servisira s razine županija, ranije su dostavljani prijedlozi da se više novca osigura za županije, oko 60%, umjesto dosadašnjih 51,48%, dok bi općine dobivale 9,42%, a ne kao do sada 8,42%, a manje bi novca išlo Federaciji BiH kao entitetu.
Naime, po tome prijedlogu, išlo bi joj 27,68% umjesto dosadašnjih 36,2%.
Takav prijedlog bi, čak i bez izmjene diskriminirajućeg koeficijenta 2 za Sarajevsku županiju, mogli prihvatiti, pa i najiskrenije podržati, svi politički akteri koji zastupaju interese općina, gradova i županija.
Dakako, svi osim, vjerojatno, Sarajeva i županije.
Time bi, barem na polju javnih financija, moglo doći i do toliko prizivanog nadilaženja etničkih barijera u političkom djelovanju, smatraju u IDPI-ju.
Skupina stručnjaka također je predlagala i uvođenje poravnanja unutar Federacije BiH, što su tražile općine i županije.
Da su općine zakinute, smatra i ministrica Milićević. Ona se, sudjelujući na sastanku s predstavnicima gradova i općina, složila s njihovim stajalištem da je “nepravedna raspodjela prihoda” navodeći kako se nisu stvorili svi preduvjeti da se zakonsko rješenje u tom pogledu uputi u parlamentarnu proceduru.
Vrisak.info
