U trenutačnoj političkoj situaciji, koja uključuje brojne izazove u provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma, jasno je da se bez obzira na ustavne odredbe, prava konstitutivnih naroda, pa i jasno definirane proporcionalne zastupljenosti, sustav u praksi ne provodi kako bi trebao.
Iako Šemsudin Mehmedović i drugi političari iz Stranke demokratske akcije (SDA) često upozoravaju na navodnu ugroženost Bošnjaka, prava Hrvata u ključnim pravosudnim tijelima teško su zapostavljena. Podaci o zastupljenosti Hrvata, Bošnjaka, Srba i drugih naroda u najvažnijim pravosudnim institucijama pokazuju ozbiljne disproporcije, piše Večernji list.
Upravni sudovi, tužiteljstva i slične institucije na državnoj i entitetskoj razini nisu usklađeni s presudama Ustavnog suda Federacije BiH, koje nalažu proporcionalnu zastupljenost prema popisu iz 1991. godine.
Ove brojke jasno ilustriraju problem nedovoljne zastupljenosti Hrvata, dok u isto vrijeme pokazuju i nedostatak drugih konstitutivnih naroda u određenim institucijama. No, u mnogo manjoj mjeri. Vrhovni sud FBiH ima ukupno 58 pozicija, od kojih je trenutačno popunjeno 49. Prazno je 9 pozicija, a u ovom tijelu Bošnjaci imaju 29 mjesta, dok nedostaje jedan predstavnik.
Hrvata je trenutačno 6, dok ih, prema zakonskim normama, treba biti 13, što znači da u ovom sudu nedostaje 7 Hrvata ili 53,85% od predviđenog broja. Slična je situacija i u Tužiteljstvu Federacije BiH. Od ukupno 23 pozicije, popunjena je 21, a prazne su dvije. Bošnjaci su zastupljeni onako kako treba, dok je broj Hrvata smanjen na samo 3 iako bi ih, prema zakonskim normama, trebalo biti 5. To znači da nedostaju 2 Hrvata ili 40% od potrebnog broja.
U ovom tužiteljstvu također nije postignuta ravnoteža koju zahtijeva ustavni okvir. Kada pogledamo Sud BiH, situacija se ne popravlja. Od ukupno 56 pozicija, trenutačno je popunjeno 45, a praznih je 11. Bošnjaci su zastupljeni s 21 pozicijom, ali nedostaju 3, dok Srbi imaju 14 predstavnika iako bi ih, prema zakonskim normama, trebalo biti 17. Hrvata je u ovom sudu 7, dok bi ih, po predviđenom broju, trebalo biti 9, što znači da nedostaju 2 Hrvata ili 22,22% od potrebnog broja.
To znači da čak i u državnim institucijama, gdje je politička ravnoteža ključna, Hrvati nisu proporcionalno zastupljeni. Posljednji primjer dolazi iz Tužiteljstva BiH, gdje su ukupno 63 pozicije, od kojih je popunjeno 48, a prazno 15. U ovom tijelu Bošnjaci imaju 21 poziciju, ali nedostaje njih 6. Srbi su prisutni sa 16 predstavnika, dok bi ih trebalo biti 20. Hrvata ima 9, dok bi ih po zakonu trebalo biti 11, što znači da nedostaju 2 Hrvata ili 18,18% od potrebnog broja.
Slična situacija kao u prethodnim institucijama pokazuje ozbiljan manjak zastupljenosti Hrvata, kao i drugih naroda, unatoč zakonskim obvezama. Ukupno gledajući, u četirima najvažnijim pravosudnim institucijama države i Federacije BiH nedostaje 13 Hrvata. Ovi podaci ne samo da jasno pokazuju problem u proporcionalnoj zastupljenosti već upućuju i na ozbiljan politički problem u BiH, gdje manja zastupljenost konstitutivnih naroda može dovesti do ugrožavanja nacionalne ravnoteže u institucijama.
Odvraćanje pozornosti
Iako su se često mogli čuti glasovi iz političkog establišmenta, posebno iz Stranke demokratske akcije (SDA) i njezina bivšeg člana Mehmedovića, koji upućuju na ugroženost Bošnjaka u nekim dijelovima zemlje, prava Hrvata u ključnim pravosudnim institucijama gotovo su potpuno zanemarena.
Šemsudin Mehmedović i drugi političari stalno govore o nužnosti usklađivanja političkih prava i proporcionalne zastupljenosti prema popisu iz 2013. godine. Međutim, vrlo malo pozornosti posvećuje se stvarnoj situaciji na terenu, gdje Hrvati već godinama nemaju svoju odgovarajuću zastupljenost na ključnim pozicijama. U svojim izjavama Mehmedović naglašava važnost proporcionalne zastupljenosti u svim institucijama vlasti, pa i u Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH (VSTV), gdje predlaže podjelu mjesta prema modelu dominacije.
Valja imati na umu ključnu točku – Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma, koji se temelji na povratku izbjeglica, ali taj proces još uvijek nije zaključen. Zbog toga popis iz 1991. godine ostaje temelj za izračun proporcionalne zastupljenosti iako se mnogi prognanici nisu vratili na svoja predratna područja.
U tom kontekstu jasno je da se primjena popisa iz 1991. godine može smatrati osnovom za izračun razmjerne zastupljenosti, ali taj popis ne odražava stvarnu demografsku sliku današnje BiH. Ako Aneks 7 i dalje ostane neproveden, stvaraju se problemi u usklađivanju prava konstitutivnih naroda u institucijama sustava. Nažalost, mnogi Hrvati nisu se vratili u svoje predratne domove, što otežava provedbu razmjernosti prema popisu iz 1991. godine.
Vrisak.info
