Najave novih američkih sankcija, iznenađujući sastanci i poruke o promjeni smjera politike te odnosa triju naroda, posljednjih su dana prilično uzburkali i poremetili odnose unutar stereotipa na temelju kojih se dva desetljeća odvijaju procesi.
Dok jedni tvrde kako je na djelu novo usmjeravanje Bošnjaka i Hrvata na okretanje nove stranice u odnosima, čak i unatoč tome što su ozbiljno kontaminirani brojnim potezima koji su onda produbili nepovjerenje ne samo među političarima nego i narodima, drugi su pak puno oprezniji te očekuju jasne dokaze čime bi to otopljavanje odnosa trebalo rezultirati.
Za predsjednika HDZ-a 1990. Iliju Cvitanovića prvi i najvažniji test u pokušaju približavanja Hrvata i Bošnjaka predstavlja izmjena Izbornoga zakona koji bi Hrvatima omogućio da mogu birati svoje političke predstavnike bez ikakva straha od preglasavanja od brojnijih Bošnjaka ili pak Srba. Čak se i posljednji razgovori o izmjenama Izbornoga zakona odvijaju u jeku krize koja je izazvana potezima vlasti Republike Srpske, a koje su pak oštro reagirale na odluku visokog međunarodnog predstavnika Valentina Inzka, piše Večernji list BiH.
Dva nacionalizma
“Kada se pak promatraju odnosi Srba i Bošnjaka, moram reći da je najviše problema stvorio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko. Radilo se o očitoj namjeri, no taj je potez izazvao krizu kakva nije viđena u Bosni i Hercegovini od 1995. godine. Smatram da se Srbi trebaju vratiti u institucije Bosne i Hercegovine, upravo kako je to poručio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, te da trebaju aktivno raditi u institucijama ove zemlje. Moraju se relaksirati odnosi i sjesti za stol. Smatram da je jednako loša agresivna politika iz Banje Luke, ali i ništa manje iz Sarajeva pridonijela tome da se ta dva nacionalizma međusobno hrane. Na taj način zapravo se širi ta spirala radikalnih poteza koji rezultiraju najavama poteza koji vode secesionizmu, a s druge strane, apsolutno vidimo i poruke i poteze koji vode pokušajima unitarizma, centralizma i u konačnici ostvarenja hegemonije bošnjačke politike prema druga dva naroda. Za Hrvate je sada jako važno da se stabiliziraju odnosi te da se jasno pokaže tko je spreman podržati izmjene Izbornog zakona i učini da hrvatski narod bude politički ravnopravan s ostala dva naroda u BiH”, ističe Cvitanović koji jasno nastoji ostvariti distinkciju prema obje politike koje stižu iz Sarajeva i Banje Luke. On dodaje kako je za Hrvate od suštinskog značenja odgovor na pitanje oko sudbine procesa izbornih reformi.
“Što se tiče odgovornosti, kada se promatra s pozicije hrvatskoga naroda, ali prije svega imajući na umu razgovore kojima mi želimo riješiti pitanje izmjena Izbornoga zakona, nama je najmanje odgovoran Milorad Dodik. Dodik je u ovome trenutku posve sigurno spreman podržati izmjene Izbornoga zakona kojima bi se zajamčilo legitimno političko predstavljanje bez preglasavanja Hrvata, dakako i Bošnjaka i Srba. To je, zapravo, na tragu Daytonskoga rješenja o jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda. To je, dakako, ono što nas zadovoljava u pogledu izmjene izborne reforme”, kaže Cvitanović.
On, međutim, upozorava da se sada ne vidi uopće spremnost bošnjačke strane da napravi iskorak kako bi se postigao dogovor o izbornoj reformi u sljedećih nekoliko mjeseci.
Fronta u Sarajevu
Posebice upozorava da postoji, nažalost, uspostavljena jedinstvena fronta te da se ne želi Hrvatima omogućiti biranje njihovih političkih predstavnika. Cvitanović nije pretjerano optimističan da će se u ovakvim okolnostima izmijeniti Izborni zakon kako to Hrvati očekuju da bi se izbori predviđeni za listopad održali prema novim pravilima.
No, istodobno poručuje da bošnjačka strana ima prigodu odustati od prakse nametanja člana Predsjedništva i izaslanika u Domu naroda Federacije BiH, što bi, po njemu, jedino moglo voditi relaksiranju odnosa dvaju naroda.
Vrisak.info
