Poskupljenja hrane u Bosni i Hercegovini evidentna su svakog mjeseca dok veliki broj građana živi s prosječnim primanjima, a velika većina sa ispodprosječnim plaćama i mirovinama. Sindikalna potrošačka košarica koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za ožujak 2024. godine iznosi gotovo tri tisuće maraka.
Poskupljenja su vidljiva na svakom koraku i svaki dan cijene pomalo rastu, kažu građani. Kako preživljavaju, ni oni ne znaju.
Kada se govori o inflaciji, BiH je mala otvorena ekonomija nerazvijenih nacionalnih kapaciteta u poljoprivredi, posebno u upravljanju naftom jer te kapacitete mi nemamo, a svi ti elementi čine zapravo inflaciju, smatra Igor Živko, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, javlja BHRT.
“Upravo ti troškovi prevoza, odnosno troškovi nafte, određuju i cijene poljoprivrednih proizvoda, što u sirovini, što prerađevina. Tako da kod nas u pravilu mora postojati efekt skoka uvozne inflacije, a s druge strane, naša nespremnost da se nosimo s time i onda imamo kao rezultat trajnu inflaciju”, ističe Živko.
Do promjena cijena na globalnoj razini dolazi zbog toga što inflacija u svijetu nije izazvana samo jednim uzrokom, naglašava Živko.
Neminovno je da se to onda odrazi i na Bosnu i Hercegovinu u kojoj plaće ne prate rast inflacije. Izlaz je, smatra on, u promjeni fiskalne politke u državi. Sličnog stava je i Marin Bago iz Udruženja zaštite potrošača Futura.
“Ima, naravno, ograničenje u realnoj ekonomiji jer poslodavci ne mogu sami takvo povećanje nositi, čekamo promjene zakona već dugo najavljivane na svim razinama. Tu bi trebalo biti rješenje u jednoj suradnji i sinergiji poslodavca, države koja treba snositi teret i nas kao potrošača”, navodi Živko.
“Svi znamo, sva stručna javnost govori da se moraju provesti porezne fiskalne reforme gdje ćemo plaćati manje doprinose i ostaviti više novca u novčaniku, ići na javnu potrošnju, a možda i za to postaje kasno jer nam je inflacija već pojela tu razliku koju bismo dobili da smo sve to na vrijeme”, stava je Bago.
Bago podsjeća da BiH uvozi 80 posto hrane. Potrebno je zato ulagati u subvencioniranje i proizvodnju hrane kroz stočarstvo, voćarstvo. Dvije prosječne plaće ne mogu pokriti sindikalnu potrošačku košaru, pa se zato građani odriču svega i žive samo za esencijalne potrebe, što nije u konačnici dobro ni za jedno društvo.
Vrisak.info
