Deseci milijuna eura godišnje se izdvoje za radnike koji su na bolovanju. Iako je velik broj tih bolovanja opravdan, nerijetko se događa da se bolovanje koristi umjesto godišnjeg odmora. Te tako umjesto obilazaka liječnika obavljaju kućne poslove, sade povrće, izvode građevinske radove ili čak idu raditi kod drugog poslodavca na crno, što su u više navrata potvrdili iz sindikata.
U Sarajevskoj županiji zbog toga se redovito angažiraju liječnici koji provjeravaju zloupotrebu bolovanja te navode kako je ta praksa češća kod zaposlenika u javnom nego u privatnom sektoru. Točnu svotu koja se godišnje izdvaja za bolovanje teško je odrediti, jer ona varira, ali samo u jednoj godini u RS-u trošak bolovanja iznosio je 5,7 milijuna eura. U tom bh. entitetu troškove bolovanja do 30 dana snose poslodavci, a preko toga Zavod zdravstvenog osiguranja. U Federaciji BiH je to 42 dana. Iako bi zakoni za sve trebali biti jednaki, u praksi se prava na bolovanja razlikuju od radnika do radnika, odnosno radnog mjesta. Tako se nekima i odlazak na lažno bolovanje isplati jer dobivaju cijelu plaću, dok drugi u slučaju stvarnog oboljenja nerijetko dobiju otkaz.
”Zakonom o plaćama i naknadama u tijelima vlasti FBiH propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanje) do 42 kalendarska dana u visini njegove neto plaće isplaćene za prethodni mjesec. Naknada plaće za bolovanje iznad 42 dana ostvaruje se po propisu županija kojim se uređuje naknada za ovo bolovanje, s tim da razliku do pune plaće isplaćuje tijelo državne službe Federacije, županije, grada i općine u kojem se državni službenik ili namještenik nalazi u radnom odnosu. Rukovoditelj tijela državne službe dužan je donijeti pravilnik o plaćama i naknadama koji je u skladu s ovim odredbama ”, izjavio je za Faktor Samir Kurtović, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u tijelima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u FBiH. Objašnjava kako je kolektivnim ugovorom propisano da državni službenik i namještenik ima, između ostalog, pravo na naknadu za bolovanje. Dževad Hadžić, predsjednik Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja FBiH, kaže da se u njihovoj profesiji ne isplati biti na bolovanju. ”Od županije do županije različiti su propisi kada je riječ o odbijanju od plaće zbog bolovanja u prosvjeti. Uglavnom, umanjuje se plaća radnicima u vrijeme bolovanja. Kada je na bolovanju, zaposleni ima pravo na 80 posto od plaće. Postoje odluke Vlade po kojima se isplaćuje bolovanje, preračunava se koliko je satnica umanjena. Tu se ne može iz rukava reći je li to deset, 15 KM ili više, ovisno o broju dana na bolovanju. Suština je da se umanjuju plaće. Do 42 dana bolovanja je jedno obračunavanje, a poslije 42 dana je drugo, ide na zdravstveni zavod i značajnije je umanjenje plaće”, govori Hadžić.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja navode kako se na bolovanje najčešće ide zbog bolesti osteomišićnog sustava, hipertenzije, dijabetesa, neuroloških oboljenja i psihijatrijskih bolesti. Drugi razlozi bolovanja su po osnovi njege bolesnog djeteta i člana uže obitelji, a značajan udio imaju i ozljede na radu. Simptomatično je i da privatni sektor u većini županija uopće nije dostavio podatke o bolovanju.
