Bivši pripadnik Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i sudionik u akciji na Križančevo Selo kod Viteza u prosincu 1993. godine, kazao je na suđenju za zločine počinjene u tom selu da je vidio skupinu ubijenih vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i da je jednom čuo kako se optuženi Almir Sarajlić hvali da je on to uradio.
Jasmin Sivro je ispričao da je, kao pripadnik Trećeg bataljona 325. brigade ABiH, čiji je zapovjednik bio Ibrahim Tarahija, sudjelovao u akciji na Križančevo Selo 22. prosinca 1993. godine.
Cilj akcije, kako je rekao, bilo je oslobađanje Starog Viteza i zauzimanje linija HVO-a. Među ostalim vojnicima, prema njegovim riječima, bili su Šaćir i Sadik Omanović. “Ja sam bio kod ‘Elementare’, da pratim da nitko ne može proći. Krenuo je jedan vojnik HVO-a, i pucao sam na njega.
Poslije, kad se razdanilo, prišao sam tom vojniku i vidio da leži s puškom. Uzeo sam mu pušku i borbeni raf”, izjavio je on, javlja BIRN.
Svjedok je kazao da je oko podne, kad je akcija završena, sa suborcem krenuo jesti u kuhinji, koja ja bila u Sivrinom Selu, gdje je čuo kako su neki vojnici zarobljeni i ubijeni, pojasnivši da su ubijeni kod kuće oca Almira Sarajlića.
Krenuvši iz kuhinje prema Počulicama, svjedok Sivro je, kako je rekao, naišao na mjesto gdje su vojnici ubijeni. Bili su, kako je opisao, u rovu i preko rova, a kod tranšeja ABiH. Među njima je prepoznao susjeda Dragana Gudelja.
On ne zna što je kasnije bilo s tim tijelima. Hvalio se ubojstvom “Čuo sam da je Almir Sarajlić sudjelovao u tome. Zbog sestre, jer je ubijena od njihove strane. Tu priču sam čuo u Počulicama. Jednom sam čuo da ih je on navodno ubio, ali je li se hvalio ili je on to uradio, ne znam. Čuo sam jednom u Počulici da se hvalio za to”, izjavio je svjedok, dodavši da se ne može sjetiti tko je bio s njim kada je čuo Sarajlića da se hvali. On je pojasnio da tog dana Sarajlića nije vidio u skupini vojnika ABiH kada su krenuli u akciju i da ne zna ko je zarobio vojnika HVO-a.
Osim tijela vojnika na rovovima, svjedok je, kako je rekao, u Stinčici vidio dva do tri tijela vojnika HVO-a. Sarajlić je kazao da je čuo priče da Šaćir i Sadik Omanović drže punkt kod Omanovića trgovine, koji je služio za prelazak civila hrvatske nacionalnosti za novac, kao i za šverc s vojnicima HVO-a.
Uz Sarajlića, zvanog “Roki” ili “Muharika”, Tarahiju i Omanoviće, Tužiteljstvo BiH tereti i Ibrahima Purića, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića i Kasima Kavazovića za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada 1993. godine na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza. Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove jedinice, Sivro pomoćnik zapovjednika za sigurnost i Nurković pomoćnik zapovjednik za moral, a preostala četvorica pripadnici ove brigade.
Selvedin Trako, nekadašnji pripadnik Probojne čete 325. brigade ABiH, rekao je da su iz Počulica, gdje je bilo postrojavanje, 22. prosinca 1993. krenuli u akciju na Križančevo Selo. Kazao je da je u selu kasnije vidio sedam-osam leševa vojnika HVO-a, i da su se trojica vojnika predala.
“Čuo sam da je bilo neke egzekucije, strijeljanje. Ne znam u kojem području. Čuo sam da je ‘Roki’ sudjelovao u tome. Mislim da je živio u Počulici… Nisam vidio strijeljanje. Za to sam čuo nakon par dana u Počulicama”, rekao je svjedok, dodavši da se “Roki” nije hvalio u njegovom prisustvu, prenosi Centralna.ba.
Njemu je predočen iskaz u kojem je naveo da se u području Šafradina skupina od desetak vojnika predala i da su strijeljani. On je kazao da se ne sjeća da je tako rekao. Trako je izjavio da je “Rokija” viđao prije rata, ali da ga tijekom rata nije vidio, te da on nije bio među vojnicima koji su vodili trojicu pripadnika HVO-a. “Vidio sam da je Suad Džidić izveo tri zarobljenika. Vidio sam kako ih je on proveo. A samo zarobljavanje nisam vidio”, pojasnio je on. Treći svjedok Milko Maros je kazao da ga je 22. prosinca 1993. probudila pucnjava te da je krenuo prema liniji Križančevo Selo, do Stinčice.
Otišao je do rova u kojem je trebao biti njegov otac Ivica, ali tu nije zatekao nikoga. Kako je rekao, kasnije se saznalo da su njegov otac, Dragan i Slavko Križanac zarobljeni. Kazao je da mu je poznato da su tog dana ubijene i dvije žene civili. “Svog oca sam vidio početkom veljače iduće godine, kada je bila razmjena leševa. Leševi su dovezeni u Srednjoškolski centar Vitez. Bio je u crnoj vreći, imao je prostrielnu ranu na stomaku i glavi”, opisao je on, dodavši da su leševi bili nagnječeni i deformirani jer su bili nabacani jedni na druge. Maros je izjavio da su se neposredno poslije rata pojavile priče da je vojnik “Roki”, “Muharika”, sudjelovao u tome, te da su to pričali njegovi ljudi iz sela i po kafanama.
Suđenje se nastavlja 13. rujna, prenosi Dnevnik.ba.
Vrisak.info
