Internetski portal javnog RTV servisa Bosanskohercegovačke radio-televizije (BHRT) nazvao je Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu takozvanom.
Prišivanje epiteta takozvanosti uobičajeno je za javni diskurs bošnjačkih medija u BiH, ali ovo su do sada uglavnom radili privatni mediji – ne i javni. Javni mediji bi trebali biti servisom svih građana.
Slogan BHRT-a je „Jedan za sve“, a pri tome se (valja) misli da se taj servis jednako obraća i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima u BiH i barem na papiru pokušava biti javni servis svih građana i naroda u BiH.
Da BHRT-u ni u primisli nije biti „Jedan za sve“ pokazala je današnja objava portala BHRT.ba u vijesti da je bivši ministar obrane u Vladi HRHB, Bruno Stojić, zatražio prijevremeno puštanje na slobodu (nakon odsluženih dvije trećine od 20-godišnje kazne koja mu je izrečena u Haagu).
Herceg Bosni se imputira epitet takozvanosti što je vrijeđanje više od 95 posto Hrvata u BiH koji u njoj vide izraz težnje za slobodom hrvatskog naroda.
Da je kojim slučajem situacija obrnuta te da se netko od novinara koji rade na unosu vijesti na portalu BHRT-a „drznuo“ i napisao, primjerice tzv. Armija BiH, sa svih bi strana vjerojatno pljuštale osude, a taj novinar bio bi izvrgnut javnom linču na društvenim mrežama.
Treba podsjetiti kako ovo nije prvi put da BHRT „koketira“ s takozvanošću Herceg Bosne. Ista stvar dogodila se i 10. travnja 2019. godine kada je novinarka BHRT-a, izvještavajući sa sastanka izaslanstava HDZ-a BiH i SDA u Mostaru Herceg Bosnu nazvala takozvanom.
Ovi primjeri praktična su primjena latinske poslovice “Quod licet Iovi, non licet bovi” (Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu) odnosno stvarnosti da novinari probošnjačke provenijencije mogu koristiti javni servis za vrijeđanje i diskreditiranje Hrvata što je u pukoj suprotnosti s onime čime se BHRT predstavlja u javnosti. Možda bi bilo bolje da svoj slogan izmijene u „Jedan za jedne“ pa da se barem ne moraju pretvarati, piše HMS.
Vrisak.info
