Jako sam sretna da sam napokon to peto zlato donijela u Hrvatsku i da smo ispisali povijest zajedno. Bilo je jako teško natjecanje, ali na kraju smo se opet izvukli kao pobjednici. Kako sam ranije rekla, da je peto zlato osvojiti lako, osvojio bi ga svatko, rekla je u ponedjeljak, po povratku iz Berlina, peterostruka europska prvakinja u bacanju diska Sandra Perković kojoj je u zagrebačkoj zračnoj luci priređen svečani doček.
Mislim da sam dosta naučila iz ovog natjecanja, iako imam deset godina karijere u vrhu svjetske atletike. Iz godine u godinu možeš nešto naučiti, nešto na sebi promijeniti. Mislim da ovakve situacije, nadam se, ako Bog da, nećemo više gledati, prokomentirala je apsolutna rekorderka europskih prvenstava sa pet uzastopnih zlata.
Prvog se ne sjećam, jer je bilo 2010. godine i izblijedile su emocije. Svako zlato ima svoju priču, ali mi je dosta simpatično da je ovo bilo jako teško osvajanje. Ne želim reći da sam pokleknula pod pritiskom, nego se jednostavno stvari nisu odvijale kako su se trebale odviti, ali je simpatična činjenica da sam bacila 67,62, isto kao što sam bacila 2012. godine u Helsinkiju, nakon isto dva ‘iksa’. I onda taj ispravan hitac 67,62 s kojim sam odnijela zlato, isto ispred Nadine Mueller. Povijest se ponovila i to u Njemačkoj, prisjetila se aktualna europska i svjetska prvakinja te olimpijska pobjednica.
Dramatične trenutke iz Berlina teško je proživljavao i Sandrin trener Edis Elkasević na tribini te se sa sjetom prisjećao njezine dominacije na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Mislio sam da će biti lagano kao prošle godine u Londonu, gdje nisam ni vidio ostatak natjecanja. Samo sam gledao i uživao. Ona je navikla zakomplicirati, nažalost. Ne namjerno. To je sport. To je Europsko prvenstvo i mi njega nismo shvatili lagano. Nismo se zafrkavali, ušli smo jako ozbiljno u to. No, prvi put se tako nešto desilo, ali izvukla se kao pobjednik. I to je najvažnije. U petom hicu je Sandra pokazala tko je i zašto je to što je.
Iako je zaslužila veliko slavlje, za Sandru Perković odmora još nema.
Moja sezona još nije gotova, ovaj mjesec je najteži mjesec. Očekuje me još 31.8. finale Dijamantne lige u Bruxellesu, nakon toga me očekuje Hanžek i kraj natjecanja je Kup kontinenata u Ostravi, gdje ću predstavljati Europu. Sad slijedi dolazak kući, pakiranje i sutra već odlazak na pripreme za finale Dijamantne lige, jer više nema mogućnosti osvajanja tijekom cijele sezone, nego onaj tko pobijedi u finalu osvojit će Dijamantnu ligu. Svi znamo da su u finale ušle dvije Kubanke, Denia Caballero i Yaime Perez, koje su se, dok sam se ja pripremala za Europsko prvenstvo i dok smo zajedno proživljavali ove stresove, odmarale i pripremale u sportskom kampu. Vjerujem da će one tamo doći spremne i da će to biti veliki ‘fight’ za naslov pobjednice.
Europski naslov će ipak imati posebno mjesto.
Ovaj je uspjeh je kruna moje 2018. sezone. To je bilo najvažnije natjecanje. Donijeli smo kući zlato i prva stanica je prijeđena. Sad se okrećemo novom izazovu, a to je Dijamanta liga. Idemo stanicu po stanicu. Ostale su još te tri etape, uključujući naš Hanžek.
Sandra je u Berlinu još jednom pokazala da ima srce i glavu šampiona i kad joj ne ide sve onako kako je zamislila, no svjesna je i da je sama prema sebi ostala dužnicom.
Ovo što sam tamo pokazala, ne pokazuje koliko sam daljinski spremna, jer to nisu hici koje mogu baciti. Ja mogu baciti puno dalje, ali sam pokazala da se u najgoroj situaciji, jer goru situaciju nisam imala, isključujući Olimpijske igre u Rio de Janeiru, mogu vratiti. Pročitala sam intervju Nadine Mueller u kojem je rekla: ‘Bila sam jako sretna sa svojim hicem od 63 metra, ali sam znala da će Sandra kad-tad baciti hitac za zlato.’ To je već dovoljan znak da znamo koji smo im, recimo, strah utjerali u kosti, zaključila je ‘zlatna’ Sandra.
HRT
