Dvadesetšestogodišnji nogometaš Anel Ahmedhodžić, koji je ovog ljeta prešao u nizozemski Feyenoord, svojim igrama osvojio je simpatije navijača iz Rotterdama.
Zbog toga je nizozemski list De Telegraaf odlučio napraviti intervju s bh. stoperom, ali ne o događanjima na terenu, već o privatnim razlozima koji su obilježili njegovu karijeru. Ono što je Ahmedhodžić otkrio izazvalo je veliko iznenađenje.
Pod naslovom “Tuga igrača Feyenoorda Anela Ahmedhodžića: ‘Otac me nije zaštitio’”, list donosi ispovijest nogometaša o odlasku iz reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon samo 24 odigrane utakmice.
“Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i miješanjem politike u izbor tima. Ponekad su stvari išle dobro neko vrijeme, ali bilo je i razdoblja kada vidite koliko je sve to neprofesionalno. Odabir igrača nije imao mnogo veze s njihovim igrama”, kazao je Ahmedhodžić, ističući da je nezadovoljan bio i radom liječničkog tima reprezentacije.
“Povrijedio sam mišić i moj klub je obavijestio liječnike reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se javiti na pripreme, gdje su me natjerali da odradim dvadeset sprinteva. Nakon toga bio sam van terena mjesec dana. Magnetna rezonanca je bila nužna, ali su smatrali da je ultrazvuk dovoljan”, dodao je.
Njegova odluka da napusti reprezentaciju naišla je na burne reakcije u javnosti, što je ostavilo traga i na njegov privatni život, prenosi Klix.ba.
“Moj telefon je eksplodirao. Čak je i moja supruga bila na udaru medija. Najgore mi je palo mišljenje mog oca. Umjesto da vjeruje u moju priču, rekao je: ‘Anel više nije moj sin, njegova žena se bavi crnom magijom’. Ostao sam bez riječi. Tad je sve eskaliralo”, prisjetio se nogometaš, naglašavajući da je uvijek s ponosom nosio dres Zmajeva.
“Tijekom moje prve utakmice za reprezentaciju osjetio sam trnce po cijelom tijelu tijekom intoniranja himne. Želim predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu. A ako moji sinovi kasnije u životu postanu nogometaši, nikada se ne bih ponašao kao moj otac”, zaključio je Ahmedhodžić.
Intervju je izazvao snažan odjek u javnosti, a Ahmedhodžićeva priča još jednom otvara pitanje odnosa profesionalnih sportaša s nacionalnim savezima, ali i pritisaka koje trpe izvan terena.
Vrisak.info
