Tako je to kod nas, u malom gradu… Kad naš igrač ode negdje drugdje, onda se počne navijati za »našeg« – objašnjava veznjak Rijeke za portal Novi list.
Stjepan Lončar ustalio se kod Igora Bišćana u momčadi. U koprodukciji s Pavičićem ovaj rođeni Mostarac djeluje upečatljivo na poziciji zadnjih veznih igrača gdje se posebno vrednuje igra u oba smjera.
– Prvi put sam na zimskim pripremama s Rijekom i stvarno sam zadovoljan. Uvjeti su fenomenalni. Sunce svaki dan, vjetra gotovo da nema… Atmosfera je predobra. To pokazujemo i iz utakmice u utakmicu. Na nama je samo da tako nastavimo. I da se što više trudimo… – kaže Lončar.
Nakon pripremnih utakmica tvrdi, forma će samo rasti.
– Uoči Wolfsburga odradili smo samo jedan trening, ušli praktički nespremni u jaku utakmicu nakon puta. Dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, a taj nas poraz nije niti najmanje pogodio. Protiv Servettea je to bilo drugačije, forma nam se diže. A kako i ne bi, svaki dan naporno radimo.
Igrač je koji mora raditi na destrukciji protivničke igre, ali lopta ga često povuče i naprijed.
– Igram malo defanzivniju varijantu s obzirom da je Pavičić prednji vezni. Eto, privikavam se. Ispred nas je Gorgon tako da njih dvojica imaju veću slobodu prema naprijed dok ja ostajem kao osigurač. Dobro surađujemo Pave i ja. A volim i ja krenuti prema naprijed. Još kad bi ušla jedna u gol, ha, ha… Dobro pokrivamo sredinu terena, a to je ključ igre.
Nije za isključivo ganjanje Dinama u prvenstvu nego za to da Rijeka stvori svoju prepoznatljivost, da ide od utakmice do utakmice. Pa na kraju što bude…
– Protiv Intera smo favoriti, ali to treba pokazati na terenu. A i igra se jedna utakmica. To nam je velika prilika, a u prvenstvu je cilj biti što bolji. U glavama nam je samo da pobjeđujemo, nije nam glavni cilj da samo jurimo Dinamo ili se natječemo s njim. Neke stvari dolaze same sa sobom, samo kad se dobro radi i trenira. Ljestvica će na kraju biti mjerilo.
Iz hrvatskog je dijela BiH u kojem su na glasu posebno navijači Dinama i Hajduka.
– Otiđem do svojih u Hercegovinu, ali i oni do mene. Nije to tako daleko. Odlično sam se priviknuo, a od kada sam se preselio u Rijeku pola Širokog je počelo navijati za Rijeku, ha, ha… Tako je to kod nas, u malom gradu… Kad naš igrač ode negdje drugdje, onda se počne navijati za »našeg«. Da igram za Slaven Belupo, ljudi bi dolje navijali za Koprivničance. Znam da sada puno više prate Rijeku – zaključuje Lončar.
