Provjera novih snaga nije prošla dobro. Bilo je loše, najblaže rečeno. Prema rezultatu, Portugalci možda nisu demolirali Hrvatsku, iako ni četiri komada nisu malo, ali po igri jesu, posebice u prvom poluvremenu. Da su Portugalci imali samo malo više sreće, bio bi to debakl možda i gori nego onaj protiv Španjolske.
Po imenima i fizionomiji, postava Vatrenih izgledala je jako ofenzivno, po igri potpuna suprotnost. Budući da je momčad bila nakrcana ofenzivcima, moglo se pretpostaviti da će obrana visjeti, možda ne baš da će puštati na sve strane, kao što je puštala, ali nadali smo se da će to kompenzirati igrom prema naprijed. No izgledala je bez glave, repa i balansa.
Prije utakmice rekli smo da je napad najbolja obrana. No Vatreni nisu igrali ni obranu ni napad, nisu igrali praktički ništa. Sva je sreća što Portugalci teško postižu pogotke. Ne smijemo ni pomisliti što bi bilo da je igrao Cristiano Ronaldo. Kako je izgledala hrvatska obrana, vjerojatno bi značajno popravio golgetersku statistiku.
Izdvajati pojedince nije lako jer je teško reći tko je odigrao lošije. I prije utakmice smo rekli da igrači koji su zamijenili senatore nisu isti tipovi igrača, da oni ne mogu samo uskočiti na njihova mjesta, nego da se mora mijenjati igra.
Vezni red nije postojao, nije ni mogao jer je Kovačić bio jedini klasični središnji vezni igrač. Kad se odmah na startu izgubi bitka na sredini terena, tamo gdje se uvijek odlučuju utakmice, jedina je nada da će biti jako puno sreće. Fortuna je u prvom poluvremenu obilato nagrađivala Vatrene, ali nije im ni to pomoglo.
Nije stvar u tome da su novi igrači bez kvalitete, jasno je da još uvijek nisu na razini Modrića, Rakitića, Brozovića ili Perišića, ali momčad koja je istrčala na Dragao jednostavno nije imala balans. Nismo generali poslije bitke, na to smo upozoravali i prije utakmice.
Ako se već ušlo u utakmicu sa superofenzivnom momčadi, onda se barem trebalo pokušati tako igrati. Logika je govorila da će ova momčad imati velikih problema ako se odluči na obranašku igru, a upravo se to dogodilo. Curilo je na sve strane jer je moralo. Većina igrača na terenu jednostavno nije vična obrambenoj igri.
U obrani ionako ima puno problema. Jedvaj nije desni bek, a Barišić je jači u ofenzivi nego u obrani. Vida je već duže vrijeme izvan forme, a Lovren jednostavno ne može sve pohvatati. Livaković je bio na streljani, na početku je uz pomoć sreće držao Vatrene koliko je mogao, ali bilo je jasno da ne može dovijeka. Morali su Portugalci zabiti prije ili kasnije. Tehnički i taktički potpuno su nadvisili Vatrene, koji nisu imali rješenje za njihove „trokute“. Portugalski ringišpil radio je savršeno.
Vatreni i u najjačoj postavi teško bi izašli na kraj s portugalskim sitnim vezom, a u ovakvom sastavu jednostavno nisu imali šansu. Sve se to moglo predvidjeti i prije utakmice, nije nikakva novost da Portugalci sjajno barataju s loptom.
Treba biti realan, kada su poveli 3:0, Portugalci su spustili nogu s gasa pa su Vatreni mogli doći malo do zraka. Dalić je napravio i neke zamjene koje su ponešto promijenile stvari na terenu, ali već je bilo kasno što se tiče krajnjeg rezultata.
Ako ništa drugo, izbornik je mogao izvući kvalitetne zaključke. Jedan od njih je da se s novim igračima mora mijenjati i igra, a drugi je da bez „prirodnih“ veznjaka u sredini terena teško parirati kvalitetnim reprezentacijama. Balans je ključna riječ, a Hrvatska je u Portu bila daleko od smisla te riječi. Konačni je zaključak: ova postava je istrčala sada i tko zna kada, piše Ivica Medo s portala gol.hr.
Vrisak.info
