Grci su već imali ovakvih večeri na velikim natjecanjima. Sjetimo se, primjerice, poraza od -40 u borbi za treće mjesto na Eurobasketu 1993. godine, ili finala Svjetskog prvenstva 2006. godine u Japanu protiv Španjolske, kada su završili na -23 uz svega 47 ubačenih poena.
Ovaj poraz u petak zasigurno će se ubrojiti među najteže u povijesti grčke reprezentacije. Momčad koja je možda i ušla u polufinale kao blagi favorit, razbijena je s 94-68. Turci su do finala imali samo jednu lošu partiju, onu protiv Švedske, koju nisu izgubili, i sa savršenih 8-0 nastavili su put do finala.
Grčka je u ovom polufinalu vrlo brzo ušla u jednosmjernu ulicu. Ataman je izvukao svog džokera iz rukava – Ercana Osmanija, koji je lako pogodio četiri trice iz četiri pokušaja u ranoj fazi utakmice.
Nakon te četvrtine na semaforu je stajalo: Turska 22, Grčka 10. Posebno je zanimljivo da Spanoulis nije tražio time-out. Minus deset nakon prvih deset minuta izgledao je kao manji problem, prije nego što je uslijedio potpuni raspad sustava.
Grci su gubili lopte kao na traci. One su im “ispadale iz ruku”, gazili su linije i praktički ih bacali ravno u ruke protivniku. Do kraja utakmice zabilježili su čak 22 izgubljene lopte, od čega je Giannis imao pet. Nakon tih izgubljenih lopti primili su čak 25 poena.
Svoju utakmicu karijere odigrao je Ercan Osmani – 28 poena, 6 skokova, uz šut 11/15. Čedi Osman, koji je bio pod upitnikom do posljednjeg trenutka, izgledao je sjajno na parketu i ubilježio 17 poena. Alperen Şengün bio je u odnosu na neke druge utakmice skroman, s 15 poena i 12 skokova. Kod Grčke, Sloukas je postigao 15 poena, dok je Giannis Antetokounmpo ubilježio 12 poena i 12 skokova uz šut 6/13.
Turska je kroz povijest osvojila dvije medalje – obje na domaćem terenu. U finalu Eurobasketa 2001. godine izgubili su od Jugoslavije, a u finalu SP devet godina kasnije od SAD-a. Sada će po prvi put van svoje zemlje igrati veliko finale. Grci, pak, love treću broncu u povijesti – posljednju su osvojili 2009. godine.
