DINAMO – HRV. DRAGOVOLJAC 2:0 (Andrić 46′, Smolčić 81′ ag.)
DINAMO: Livaković – Theophile-Catherine, Dilaver, Franjić (od 56. Ristovski) – Špikić (od 70. Moharrami), Mišić, Tolić (od 78. Baturina), Bočkaj – Petković (od 70. Emreli) – Andrić (od 56. Ademi), Oršić
HRV. DRAGOVOLJAC: Šubarić – Smolčić, Galešić, Vulikić – Majstorović (od 87. Cvetković), Brtan, Hodža (od 87. Kukoč), Jurišić – Frigan (od 64. Frigan), Perić (od 64. Braut), Karrica (od 64. Veljača)
ZAGREB – stadion Maksimir. Gledatelja: 2,029. Sudac: Ante Čuljak (Zagreb)
Maksimirski ‘tegljač’ vuče se prema cilju, daleko je to od mirne i ugodne plovidbe, ali nova tri boda su na Dinamovom računu. Opet Modri nisu primili gol, već šesti put u zadnjih sedam utakmica Livakovićeva je mreža ostala prazna, opet je vodeći pogodak presudio, u takvim situacijama Kopićev Dinamo još nije izgubio ni bod.
Međutim, imat će Kopić o čemu razmišljati i nakon ove utakmice, jer njegovi su igrači odigrali, posebno u prvom dijelu još jednu skromnu partiju. Sigećani su, uz malo više mirnoće i preciznosti u završnici mogli jako šokirati Maksimir.
Sigetski ‘ratnici’ u dresovima ukrajinskih boja baš su se uživjeli u ulogu i na maksimirski travnjak istrčali beskompromisno, bez straha i ikakvog respekta.
Već u 15. sekundi imali su veliku priliku, Karrica je pobjegao uspavanoj Dinamovoj obrani, Theophile je u zadnji tren blokirao udarac, ali je na 15-ak metara od gola natrčao Frigan i pucao pokraj gola. Čovjek bi pomislio, ajde, dogodi se, to je to od Sigećana, ova prilika razbudit će Modre.
Ali, ma kakvi! Ne samo da Dinamovi nogometaši nisu izgledali kao da se svojski bore za naslov, niti kao da su u reprezentativnoj stanci išta uigravali, na trenutke se činilo kao da su se skupili s odmora prije utakmice, koja im ništa ne znači. Možda ih je iznenadila ‘kuraža’ koju su pokazali gosti, jer, Dragovoljac se nije došao braniti, već je opasno napao Livakovićeva vrata.
Bila je Tadićeva momčad brža na svakoj lopti, čvrša u svakom duelu, a od 18. minute imali su gosti četiri (!) sjajne prilike, toliko suparnici Modrima zajedno nisu složili u nekoliko zadnjih utakmica. Nakon opisanog promašaja Frigana, opet je prošao razigrani Karrica. Ne sumnjamo da je imao poseban motiv pokazati se baš u Maksimiru, jer u Dinamu nije dobio priliku, bio je neuhvaljtiiv za modru obranu. Sad je opet sve pretrčao, ubacio s desne strane pred gol, Frigan je malo zakasnio na tu loptu.
Onda – opet Karrica. Pucao je s 20-ak metara, nije to bilo daleko od mreže, Livaković je ostao ukopan. Pa zatim Hodža. Možda je bio malo sebičan, natrčavao je opet Karrica s desne strane, no, Hodža je pucao iz slične udaljenost, pišu Sportske novosti.
Gotovo svim tim akcijama gostiju prethodile su početničke greške Dinamovih igrača. Ili krivo dodavanje, ili nesporazum, pogrešna kretnja, loše zatvaranje, nadobudna ideja koja ne može proći niti na PS-u. Dilaver, Franjić, Theophile, Tolić, Oršić…, gotovo da nema igrača koji nije napravio neki neobjašnjiv potez. Teško je i opisati koliko je Dinamo bio slab i bezopasan. Tek tu i tamo došli su Modri do šesnaesterca ili koji metar bliže golu, ali bez prave završnice.
Onda su, oko 25. minute ipak malo povezali linije. Petković je dobio loptu pred golom, loše je reagirao, zatim je Mišić solo-prodorom ušao u kazneni prostor, ali pucao preko gola. Najbliže golu bio je Dinamo u 32. minuti. Pucao je snažno Bočkaj s lijeve strane, Šubarić je odbio, natrčao je Andrić, ali Šubarić je malonogometnim rekleksom i to sjajno skinuo.
Ipak, zadnju riječ u prvom dijelu opet je imao Dragovoljac, lijepa akcija od Smolčića, nekoliko brzih dodavanja i u šansi je opet bio Frigan. Gađao je s lijeve strane suprotan kut, promašio. Kakvu smo utakmicu gledali s tih 0:0 zadovoljniji je bio Dinamo.
No, već nakon 37 sekunda drugog dijela Dinamo je kaznio sve te promašaje. Prva pogreška sigetske obrane, Bočkaj je pronašao Andrića, on je zabio. I, bio je to trenutak koji je prelomio susret. Ušao je i Ademi umjesto strijelca Andrića, učvrstio sredinu terena, nisu gosti više bili toliko opasni.
Istina, mogao je Braut bolje pucati iskosa, udarac je otišao pokraj gola, ali daleko je to bilo od one izvedbe iz prvog dijela. A onda je Smolčić na ubačaj Baturine zatresao svoju mrežu i Modri su mogli odahnuti.
Usput, vrijedi istaknuti da je s klupe ušao Mahir Emreli, što je dobar znak, oporavio se od ozljede i opet imao priliku postići svoj prvijenac u Dinamu. No, njegov je udarac završio na gredi.
To mu je veći drugi put da pogađa okvir gola, prvi put pogodio je gredu u utakmici protiv Šibenika u Maksimiru. Ne bi ni to, možda, bilo toliko zanimljivo da Mahir nije, zapravo, maher za grede. Naime, pohvalio se u Maksimiru još prije ove utakmice kako je u jednom klupskom izazovu u poljskoj Legiji pet puta zaredom pogodio gredu!
Da je u Dinamu igrao prije 20 i nešto godina, u doba Osvalda Ardilesa, bio bi vrlo cijenjen i prvi na tuširanju nakon treninga. Jer, tada su svi na kraju treninga morali pogoditi gredu, gađali su dok nisu uspjeli. No, valjda će uskoro Emreli početi pogađati i mrežu…
Vrisak.info