Roman napisan 1992. godine perom američkog psihijatra Yaloma govori o dvojici „očajnika“ koji pokušavaju pronaći izlaz iz vlastitih patnji. Riječ je o genijalcima koji su živjeli na kraju 19. stoljeća pa je prema tome i radnja romana smještena u 1882. godinu. Izliječili su se„terapijom razgovora“ što se poklapa sa začecima nastanka psihoanalize. Također je odlično opisan politički i društveni background Beča u to doba. Friedrich Nietzsche se liječi uspostavom iscjeljujućegnovog prijateljstva s liječnikom Josephom Breuerom koji svoje uzroke opsesivnih misli o pacijentici Berti Pauppenhe im pronalazi preko kombinacije filozofskih razgovora s Nietzscheom i hipnozom koju je izveo njegov prijatelj i učenik, Sigmund Freud. Nietzsche upozorava Breuera kako mora upoznati svojeg pravog neprijatelja kako bi nestala njegova opsesija ali svaki pojedinac pa tako i on mora znati koliko istine može podnijeti odnosno s koliko se istine može suočiti. Pred kraj života je Nitezsche bio u stvarnosti deprimiran pa je njegov poznanik Sigfred Lipnic činio sve da se konzultira sa Josephom Breuerom što se nije uspjelo realizirati. Mijenjao je mnogo liječnika, poznavao je Lou Salome koja je važna uloga u cijelom romanu odnosno pokretač je događaja, pisao joj je pisma autentična pismima iz romana što je dio podudarnosti iz njegovog stvarnog života.
Roman je zanimljiv iz razloga što su likovi bili stvarni i imali su važne povijesne uloge u područjima kojima su se bavili ali njihovi susreti su izmišljeni. Intelektualni sastanci koji vode Joseph Breuer i Friedrich Nietzsche su protkani filozofskim i psihološkim argumentima koji su bili u povojima krajem 19. st. Citirane su rečenice Nietzscheovih djela napisanih prije 1882. godine koje su odlično uklopljene i razrađene u novom kontekstu rasprave. Nietzsche pomaže Breuru iako je prvotni cilj bio izliječiti Nietzschea od očaja, suicidalnih misli, migrene i mučnine. Njegovi savjeti odnosno životni stavovi do kojih je došao provodeći vrijeme u usamljenosti bez ikakve vlastite imovine osim jednog odjela, papira i olovke i koji su upućeni doktoru su osuvremenjeni i aktualizirani preko ovog romana što je Yalom također odlično napravio. Autor je poznat kao ljubitelj beletristike, medicine i filozofije što je objedinio u svojim romanima Krvnik ljubavi i ostale psihoterapijske novele, Schopenhauer kao lijek, Zvat ću policiju i Gledanje u sunce – nadilaženje užasa od smrti.
Kad je Nietzsche plakao je roman i o pitanjima smrti, izborima, strahovima i slobodi, romantiziranim opsesijama i napose o međuljudskim odnosima od kojih sve kreće. Koristeći svoj intelekt glavni likovi se nadmudruju i manipuliraju ali im na kraju preostaje samo iskrenost koja je dovela do bliskosti i uspjela je ukloniti sve mučne simptome bolesti koje su ometale život glavnim junacima priče. „Ne podcjenjujte ono što ste za mene učinili, Josephe. Ne podcjenjuj vrijednost prijateljstva, mog saznanja da nisam čudak, mog saznanja da sam sposoban da dirnem drugo biće i da budem dirnut. Ranije sam djelomično prihvaćao svoj koncept amorfati: obučio sam sebe, pomirio se, to je bolji izraz – da volim svoju sudbinu. Ali sada, zahvaljujući vama, zahvaljujući vašem otvorenom ognjištu, shvatio sam da imam izbor. Uvijek ću biti sam, ali koliko je drugačije, zaista divno, odabrati ono što volim. Amor fati – odaberi svoju sudbinu, voli svoju sudbinu“, pozdravne su zadnje Nietzscheove riječiBreueru u romanu.
Roman treba pročitati zbog svega navedenog ali i jer će nam skrenuti pažnju na razlogezbog kojih se ljudi koriste manipulacijama, kakvi ih strahovi tjeraju na takav dvostruki život, kakve pričekreiraju oni koji kao svoj štit nose crne torbe i fascikle, zašto ne idu jednostavnijim putem – putem iskrenosti i koja je cijena koju moramo platiti da bi bili ono što jesmo.
Memento books/Vrisak.info
