Skakač se penje na platformu visoku 27 metara. Koncentrira se gledajući u rijeku, a bend s obližnje pozornice prestaje sa svirkom i publika se smiruje. Uskoro sve utihne i čuje se tek zujanje dronova koji nose kamere. Slijedi odraz skakača, nekoliko okreta u zraku pa susret s 13 stupnjeva hladnom rijekom. Publika to dočekuje ovacijama, ponovo kreće glazba, a skakač ponosno izlazi na obalu Neretve. Tako otprilike izgleda jedan skok na Red Bull Cliff Divingu u Mostaru.
Hercegovački grad jedan je od sedam postaja na svijetu u kojem profesionalni skakači izvode vratolomije i oduševljavaju publiku. Muškarci skaču s 27 metara, dok je za žene platforma postavljena na 21 metar. Tradicija skakanja u Mostaru traje već više od 400 godina, neposredno nakon što je Sulejman Veličanstveni dao izgraditi čuveni Stari most. Legenda kaže da graditelj Hajrudin nikad nije vidio budući da mu je osmanski sultan zaprijetio smrću u slučaju neuspjeha. Nesretni Hajrudin vjerojatno nije ni sanjao da će s njegovog most skakati u Neretvu. Na Starom mostu se održavaju dva velika skakačka natjecanja – Lasta na kojoj nastupaju lokalni skakači te Cliff Diving koja okuplja profesionalce diljem svijeta.
Red Bullovo natjecanje održava se četvrtu sezonu zaredom, a ove je godine u muškoj konkurenciji slavio Gary Hunt. Skokovi su izazvali veliki interes publike pa se tako na finalu skupilo 15,000 ljudi. Hunt je jedna od najvećih zvijezda ovoga adrenalinskog sporta i rado viđen gost u Mostaru.
– Uvijek nam se drago vratiti u Mostar, ovaj grad mi se jako sviđa. Skačemo zbog publike koja nas sjajno bodri, a Mostar ima dugu tradiciju skokova. To je dio ovoga grada i skakati sa Starog mosta uistinu je nešto posebno – kaže 34-godišnji Hunt. Hunt je vodeći u ukupnom poretku i prvi natjecatelj koji je dva puta slavio u Mostaru. Do pobjede stigao nakon što je izveo najteži skok na natjecanju.
– Taj skok je moj specijalitet. To sam izveo još 2010. Tada sam ga usavršio, a sada samo ponovio. Mostar je jedino natjecanje u kojem se skače u rijeku. – Teško je skočiti u rijeku jer su ovdje jake struje i nose te. Osim toga, Neretva je hladna. Što mu prolazi kroz glavu dok je 27 metara iznad vode? – Nastojim što manje razmišljati, pokušavam očistiti glavu i prepustiti se.ž Natjecatelji često spominju i skokove u Čileu.
– Uh, Čile je težak, posebno zbog vodopada pa je jako bučno i teže se koncentrirati. Osjeća li strah dok se sprema na skok? – Ne bojim se, jedino sam malo nervozan uoči prvog skoka na prvom treningu. Nije me strah da ću se ozlijediti, više se bojim da ću loše odraditi skok. Meksikanka Adriana Jimenez (33) slavila je u ženskoj konkurenciji. – Ovdje se osjećam kao princeza. Grad je prekrasan, ljudi su sjajni, a vrijeme je bilo jako lijepo tako da se sve poklopilo. Nisam razmišljala o rezultatu, samo sam htjela izvesti što bolji skok. Ovaj grad mi se jako sviđa, a svake godine je sve ljepši – rekla je Meksikanka pa opisala kako se priprema za skok:
– Malo se polijem hladnom vodom, ali imam rutinu koju slijedim. Pogledam ravno ispred sebe, pogledam noge i bacim se. I ona je spomenula Čile. – U Čileu je bilo jako hladno. Temperatura vode bila je devet stupnjeva i zbog toga nisam mogla završiti natjecanje. Zanimljivu priča ima i Meksikanac Sergio Guzman (27). Njega Mostarci najviše pamte po tome što je lani pao i ozlijedio se.
– Omela me glazba jer je inače skačem na trećem taktu, a taj put je nešto preskočilo i to me izbacilo iz ravnoteže. No, već dva tjedna nakon toga sam skakao – prisjetio se Guzman koji je zbog toga imao posebnu podršku u Mostaru. Vidjelo se da mu nije svejedno, prije jednog skoka je zastao i tražio još vremena. Hunt kaže da se ne boji, no Guzman tvrdi drugačije: – Svaki skakač se boji i to je sasvim normalno. Pa mi smo ljudi, nismo roboti.
Večernji list
