Venecija je možda slavna po Trgu sv. Marka ili Mostu uzdaha no talijanski grad ima još jedan dragulj koji se često previdi – svoju lagunu, koja već dugo propada.
Nekad stanište brojnih vrsta riba i ptica, u laguni je danas zbog ljudskog upletanja znatno porasla slanost vode. Zato se projektom zaštite okoliša želi obnoviti njezina stara slava uvođenjem više slatkovodne vode.
– Ideja je stvoriti okoliš koji je vremenom izgubljen zbog toga što su rijeke skrenute od lagune – kaže voditeljica projekta Rossella Boscolo Brusa za AFP.
Riječni tokovi su skrenuti kako bi se isušile močvare i borilo protiv malarije, kaže Brusa, znanstvenica s Visokog instituta za zaštitu okoliša i istraživanja (Ispra). No, taj je potez imao nepredvidljivu posljedicu.
– To je dovelo do porasta slanih voda i pada broja močvarnih livada, dragocjenih staništa za zaštićene vrste ili vrste koje se komercijalno eksploatira – kaže ona.
U laguni je vrlo tiho i jedini zvuk je od ponekog turističkog broda ili zova ptica močvarica poput vivaka, šljuka ili čaplji. Stručnjak Adriano Sfriso sa sveučilišta Ca Foscari u Veneciji kaže da su više od pola lagune bile livade riječnih trski i slane močvare, na površini od oko 17.000 hektara. Gradska četvrt Cannaregio čak je i dobila ime po talijanskom nazivu za trsku.
Danas je preostalo samo 34 hektara takvih staništa, dodaje on.
Trstike toleriraju ograničenu slanost voda. No, u unutarnjim dijelovima lagune gdje bi salinitet prema skali trebao biti između 0 i 15, on je 30 što nije daleko od morske vode. Nazvan “Oživljavanje lagune” projekt je pokrenut 2017. i dovodi riječnu vodu iz rijeke Sile u lagunu. Iskopanim kanalom, koji je u funkciji od svibnja, regulira se dotok slatkovodnog izvora vode ovisno o potrebama projekta i plimnim valovima. Barijere su napravljene od biorazgradivih vlakana kokosa i omogućavaju zadržavanje slatke vode u ciljanim područjima gdje se trska treba razmnožiti.
Projektom se želi obnoviti ukupno 20 hektara staništa trski, kaže Sfriso. Carlo Marchesi i Adriano Croitoru pomno vade trsku pazeći da pritom ne ometaju ptice i potom ih sele par kilometara dalje kako bi se počela stvarati nova staništa trski.
– Obnovit ćemo lagunu da bude onakva kakvu su naši djedovi znali, mnogo bogatija ribom i pticama – kaže Marchesi.
Lokalni ribari i lovci također su uključeni u napore da se transplantiraju morske trave što će ubrzati povratak drugih vodenih biljaka.
– Laguna je naš život i naš svijet – kaže Massimo Parravicini, voditelj amaterskog udruženja ribara i lovaca.
– Ako je sačuvamo moći ćemo uživati u njoj koliko god možemo i potom je prepustiti našim sinovima – kaže 58-godišnjak koji redovito volontira u tom projektu koji opisuje kao presudan za ekosustav.
Salinitet lagune se redovito prati kao i kvalitetu vode, vegetaciju i životinjski svijet. Mrežama se love vrste kako bi se prebrojale.
– Neke su poput glavoča travaša zaštićene dok su druge poput deverike, lista, cipla ili brancina važni za izlov u ograničenim količinama, kaže Luca Scapin – znanstvenik sa sveučilišta Ca Foscari.
Projektom koji se odvija uz potporu Europske komisije također se želi privući ptice poput crvene čaplje.
Vrisak.info
