Euroazijski ris najveća i najugroženija europska mačka čiji broj u Hrvatskoj ne premašuje, prema procjenama, 60 primjeraka. U Europi je ris nestao u mnogim zemljama zbog krivolova te nestanka i degradacije staništa, a autohtoni dinarski ris istrijebljen je iz Hrvatske, Slovenije te BiH još na početku 20. stoljeća.
U Hrvatskoj se ris najduže zadržao u Gorskom kotaru i na Velebitu. Jedan od posljednjih risova u masivu Risnjaka, na području današnjeg Nacionalnog parka Risnjak, uhvaćen je u 1854. godine.
Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća zaživjela je ideja da se na području Kočevja u Sloveniji ponovno naseli ris kao lovna vrsta. Tako su u siječnju 1973. godine tri mužjaka i tri ženke podrijetlom iz karantene životinjskog vrta Stromovka u Slovačkoj dovedeni u Sloveniju.
Ta se samozatajna zvjerka nakon što je puštena iz karantene u Sloveniji 1973. godine ponovno nastanila u Hrvatskoj i u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prvi odrasli primjerak u Hrvatskoj uočen je na gorskoj livadi Lazac u Nacionalnom parku Risnjak u lipnju 1974. godine.
Smatra se da je reintroducirana populacija risa imala pozitivan trend u smislu porasta broja jedinki i u smislu prostornog širenja sve do sredine ’80-tih godina prošlog stoljeća kada dolazi do kontinuiranog pada brojnosti.
Iako je ris 1982. godine u Hrvatskoj proglašen zaštićenom vrstom, do 1998. godine odobravale su se godišnje kvote za odstrel, jer se smatralo da je populacija stabilna. U razdoblju od 1978. kada je u Hrvatskoj ubijen prvi ris iz reintroducirane populacije pa sve do 2009. godine, zabilježena je smrtnost ukupno 233 životinje!
Žrtve krivolova
Udio krivolova u ukupnoj zabilježenoj smrtnosti zadnjih godina raste preko 80 posto. Smatra se da je posljednjih desetak godina brojnost risa u Dinaridima u padu, te da danas u Hrvatskoj živi najviše 40 do 60 životinja.
Euroazijski ris je inače najveći od četiri vrste risova. Masa odraslih jedinki kreće se u rasponu od 15 do 30 kilograma. Kao i sve mačke, risovi imaju okruglastu glavu kratke njuške, čeljust s 28 zuba i jakim očnjacima te kutnjacima oštrih rubova. U usporedbi s drugim risovima imaju duge noge i to stražnje duže od prednjih.
Na prednjim nogama imaju po pet, a na stražnjim četiri prsta s pandžama koje mogu uvući te se tako tiše kretati. Zbog toga je risji trag karakterističan u usporedbi s tragovima vuka ili lisice s kojima bi ih se moglo zamijeniti jer u tragu risa nikada se ne vidi trag pandže.
Tijelo je pokriveno gustim krznom, a na vrhu šiljastih ušiju raste pramen crnih dlaka. Boja krzna je svijetlosmeđa do crvenkasta, tamnije nijanse po hrptu i bokovima, a na trbuhu i unutarnjoj strani nogu je bijela. Euroazijski ris ima dobar dnevni vid, još izraženiji noćni njuh, te izrazito dobar sluh. Živi u gustim planinskim šumama u kojima ima dovoljno plijena i mira.
Živi povučeno i skrovito i uglavnom je aktivan noću, dok po danu odmara. Jedan od najvećih uzročnika ugroženosti risa u Hrvatskoj je parenje jedinki u bliskom srodstvu, gubitak prirodnih staništa, nedostatak prirodnog plijena i gore spomenuti krivolov.
Risovi stalno naseljavaju područje Gorskog kotara i Like, a pojedine jedinke se zateknu i u Dalmaciji i Istri.
Strogo zaštićena vrsta
Rječ je o strogo zaštićenoj vrsti kojom se u Hrvatskoj upravlja temeljem Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama.
Risu je za opstanak potrebno prostrano i mirno stanište, koje mu pruža zaklon i hranu. Prehrambeni spektar mu je raznolik i obuhvaća od glodavaca i zečeva do parnoprstaša. U Hrvatskoj su mu srna i jelen najvažniji zalogaj.
Osim hrane ris od staništa zahtijeva mogućnost zaklona za dnevni odmor i za odgoj mladih. Prometna i druga infrastruktura može djelovati kao element fragmentacije staništa, kao izvor izravne smrtnosti risova, ali i ograničenja za populacije plijena. Mrežom autocesta Karlovac – Rijeka i Bosiljevo – Split, stanište risa podijeljeno je u četiri dijela.
Ris je veliki predator. Osim srnom, jelenom i divokozom hrani se i manjim životinjama. U dinarskim šumama su, u vrijeme njihova izobilja, i puhovi važan dio njegove prehrane.
Tijekom zime love krupnu divljač, a sposobni su uloviti plijen tri do četiri puta veći od njih samih. Ovisno o veličini plijena koji ulove vraćaju se na isti plijen sve dok ga ne pojedu, a to može trajati i do sedam dana. Ris lovi sam, a element uspješnog lova je iznenađenje te plijen napada iz zasjede. Lovi prikradanjem, nije ustrajan trkač i ne goni plijen duže od 50 metara piše Direktno.hr.
Vrisak.info
