Dok se nad mostarskim odlagalištem otpada Uborak polako sliježe pepeo nakon nezapamćene ekološke katastrofe, a vatrogasci i bageri saniraju posljedice vatrene stihije, reporteri “Avaza” na terenu su zabilježili prizor koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
Prizor koji vjerojatno najbolje opisuje svu tragiku i pustoš koja je ostala iza požara.
Nasred spaljene zemlje, okružen crnilom, uništenom tehnikom i pustoši, sjedio je – jedan pas.
U potpunom kaosu koji je vladao on nije pobjegao. Ostao je sam.
Pogled koji slama srce
Njegov pogled, uperen u sivu maglu, izgledao je kao da među vatrogascima i bagerima očajnički pokušava pronaći jedno poznato lice – nekoga tko mu je u tim trenucima značio sigurnost.
Iako je cijeli prostor oko njega postao opasna, negostoljubiva zona s koje su se svi povukli, ovaj pas je odbio otići. Ostao je čuvati ono što je očito smatrao svojim jedinim domom, makar taj dom danas bio samo hrpa pepela i dima.
Dok se institucije bave procjenama višemilijunske štete, a javnost traži odgovore na pitanja tko je kriv, ova dirljiva scena s Uborka podsjetila nas je na one najranjivije – bića koja ne govore, ne optužuju, ali tiho podnose svu težinu ljudskih katastrofa.
Vrisak.info
