Iako su mandarine ove sezone iznimne kvalitete, berba je započela tjedan ranije nego obično, a cijena u otkupu je niska.
Lani smo ubrali oko 60.000 tona, a ove godine bit ćemo sretni ako ih bude i 30 tisuća – kaže opuzenski voćar Neven Mataga, ističući kako se zbog vremenskih (ne)prilika, koje mandarinama nimalo nisu išle u korist, u neke nasade ove sezone i ne isplati ulaziti. Umjesto 40-ak tona po hektaru, proizvođači će, tvrdi on, u voćnjacima brati samo 6-7 tona, a negdje baš ništa, što je prava šteta.
– Mandarina je ove godine odlična – i po sladoru i po sočnosti. Kvaliteti se nema što prigovoriti i po svim parametrima koji se od nje traže mogli smo je početi brati još početkom rujna. No uvijek čekamo da i struka iz Dubrovnika kaže svoje pa je tako berba u Neretvi službeno otpočela prije nekoliko dana, oko tjedan ranije nego prijašnjih godina – objašnjava Mataga.
Rane sorte poput zorice rane i chachare, koje u dobrim vremenima čine i 30% ukupnog uroda, naveliko se tako već beru premda je beračima, koje je sve teže naći, trud jučer kvarila kiša. Barem kad bi cijena od 70 eurocenti za kilogram prve klase potrajala, nada se Mataga, ističući kako se za drugu plaća oko 30 centi. Sve to samo je po pet centi za kilogram više nego lani, što bi proizvođačima bilo dovoljno i pokrili bi se ako bi se takve cijene dulje zadržale. No praksa je pokazala kako u vrijeme domaće mandarine obično krene i uvoz s kojim se otkupne cijene brzo ispušu, a s njima i entuzijazam proizvođača.
– Teško je ostati pozitivan. Zato je svake godine pod mandarinama oko 5% manje površina, a čak 700 hektara nasada zbog zemljišnih je zavrzlama oko vlasništva izbrisano iz ARKOD-a (evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj koju u digitalnom grafičkom obliku vodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi), što znači da se mandarine otuda ne mogu legalno prodavati, nasadi osiguravati, niti se za njih mogu kupiti zaštitna sredstva. Upozoravali smo, tražili razgovore s resornima, no čini se kako nikome nije u interesu da se naš problem riješi – kaže Mataga. Na jednom od zemljišta s nesređenim statusom, on je, primjerice, već sedma generacija.
Kako bilo, i jednostavnom računicom, za mandarinu koja je u otkupu koštala 70-ak centi krajnja cijena u maloprodaji ne bi smjela biti više od 1,30 do 1,50 eura, tvrdi Mataga. No na tržnicama su ovih dana od 1,50 do čak 4 eura. Police nekih trgovačkih lanaca na kojima se ovih dana prodaju za 2,99 ili 2,79 eura, dok su u drugima već i na akciji za 1,99 eura, sugeriraju pak kako te vjerojatno i nisu domaće, nego iz Španjolske, smatra naš sugovornik. A ni otamo, s obzirom na to da se posljedice klimatskih promjena ne osjećaju samo u Hrvatskoj, nema više jeftinih mandarina, navodi Večernji list BiH.
Slično je i s limunom, koji na neretvanskim poljima još nije dozrio i s oko 30-ak ha brat će se za 10-ak dana, a na policama trgovaca i na tržnicama nema ga dovoljno ni iz uvoza. U rinfuzi, gdje je Vlada njegovu cijenu u trgovinama zaključala na maksimalnih 1,49 eura/kg, uglavnom ga je nemoguće kupiti, već samo u pakiranju od 0,5 kg – što je i skuplje, 1,99 eura. Mataga kaže kako su limuni osjetljivi, ne trpe niske temperature pa zahtijevaju i plastenike ili poluplastenike, koji dodatno poskupljuju proizvodnju, a nema garancije da će zarada biti dobra. – Proizvođači i potrošači su ti koji uvijek izvuku najdeblji kraj – tvrdi Mataga.
Vrisak.info
