Skromna maska za lice postala je univerzalan simbol pandemije koronavirusa i ključno sredstvo za njezino suzbijanje. No odakle one dolaze? Gdje su obvezne? Koliko stoje i gdje završavaju?
Nošenje maske postalo je uobičajeno u većem dijelu istočne Azije od epidemije SARS-a 2002. i 2003.godine. Maska je postala “svakodnevni, rekreacijski, personalizirani predmet”, kaže medicinski antropolog Christos Lynteris.
U Japanu je nošenje maski poput kirurških uobičajeno tijekom zime i u proljeće, u oba slučaja kao zaštita od zaraze za sebe i druge.
U Europi je suprotno, ondje su maske rijetke. U Francuskoj, u skladu s postrevolucionarnim duhom prosvjetljenja, “građanin se u javnosti predstavlja otkrivena lica”, rekao je Le Mondeu antropolog Frederic Keck, javlja Hina.
To se vidi i po tomu što ih mnogi Europljani sada nose na neobičan način, ispod brade ili s otkrivenim nosom.
Dalje od Europe, u Iraku se događalo da kupci koji izlaze iz dućana svoje maske daju onima koji se spremaju u njega ući.
Pravila i nevoljkost
U pedesetak zemalja nošenje maski obvezno je posvuda u javnosti. Druge ih zahtijevaju samo u određenim zonama, a treće samo preporučuju da ih se nosi.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima izlazak bez maske kažnjava se s 200 dolara, a u Čadu i s do 15 dana zatvora.
U američkom gradu Stilwateru u Oklahomi gradonačelnik je morao odustati od naredbe da se u dućanima nose maske jer su kupci, doživjevši to kao napad na svoje građanske slobode, počeli prijetiti prodavačima.
Austrijanci ih poslušno nose i u prodavaonicama i u javnome prijevozu.
Francuske su vlasti isprva samo preporučile da ih se koristi, no i to je izazvalo njihovu nestašicu.
Nedovoljna proizvodnja
Opskrba je predstavljala velik problem. Kina je, primjerice, proizvodila 50 posto globalnih potreba za kiruškim maskama i kad su se počeli nazirati razmjeri zaraze odlučila je najprije se pobrinuti za svoje građane.
“Jednom kad je potreba za maskama eksplodirala, država je zabranila kineskim tvrtkama da ih izvoze”, kazao je David Guiho iz francuske tvrtke za zaštitnu opremu Delta Plus.
No pošto je kineski izvoz nastavljen, potražnja je toliko velika da je došlo do nestašica od Italije preko Španjolske do Egipta.
“Malo smo se zanijeli s globalizacijom i mislili da će tokovi trgovine između zemalja uvijek biti nesmetani. U krizi smo ustanovili da se svatko brine za sebe”, kazao je francuski ekonomist Stephane Billon.
Skupoća
S obzirom na golemu potražnju i cijene su skočile u nebo. U Libanonu su, primjerice, maske bile 25 puta skuplje nego prije pandemije.
Dvije južnoafričke tvrtke, Sicuro Safety i Hennox Supplies, morale su objašnjavati tamošnjim tržišnim regulatorima zbog čega su podigli cijene za tisuću posto.
U Iraku je jedno pakiranje kirurških maski stajalo između 2500 i 3000 dinara (oko 14 kuna), a danas stoji 30.000 dinara”, rekao je bagdadski ljekarnik Sajed Ali. Rast cijena izazvao je pojavu krivotvorenih maski na tržištu, ali i krađe iz bolničkih zaliha.
Kina je pojačala proizvodnju i od početka ožujka do kraja travnja izvezla više od 20 milijarda maski. Mnoge tvrtke u svijetu prenamijenile su svoje uobičajene aktivnosti u njihovu proizvodnju.
Zaposlenici dvadesetak marokanskih tvrtki su, primjerice, zasukali rukave i proizvodili 10 milijuna maski na dan, rekao je ministar industrije Mulaj Hafid Elalami.
Francuska država odredila je da maksimalna cijena maske može biti 95 centi (7,20 kuna), a talijanska 50 centi (3,80 kuna).
Marokanski kralj odobrio je posebne subvencije pa ih u toj zemlji prodaju za samo 8 centi (60 lipa).
I u Izraelu je država morala intervenirati kako bi cijene maski spustila za dvije trećine. Sada i ondje bazični kirurški model košta oko 7 kuna. Visoke cijene nagnale su mnoge diljem svijeta na izradu maski kućne izrade od raznih materijala.
Iskoristi i baci
Mnoge zemlje nemaju jasne smjernice o tomu što učiniti s iskorištenim maskama. Ljudi ih često bacaju zajedno s kućnim smećem.
Francuska tvrtka za recikliranje Citeo France savjetuje da se “maske i rukavice odlažu u čvrste plastične vrećice”. One trebaju biti dobro zatvorene, ostavljene preko noći i tek onda bačene u kante za smeće. Nadležne službe bi ih potom trebale odvesti na spaljivanje.
Nerijetko se mnoge iskorištene maske bacaju na cestu ili u prirodu. Hongkonški Greepeace se žali da se većinom bacaju po parkovima, a Kinezi su mnoge primijetili i na plažama, što je štetno jer mnoge maske sadrže polipropilen, materijal koji se razgrađuje desetljećima u tlu ili u oceanima, upozoravaju ekolozi.
Vrisak.info
