Moj otac je patio zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, majka je radila teške poslove od jutra do navečer, nisam imao što za jesti i uvijek sam na sebi imao istu trenerku, školu da ne spominjem. Nogomet je bio moja jedina sreća…
Najbolji švedski nogometaš svih vremena, inače po roditeljima bosanskohercegovačko-hrvatskog podrijetla, Zlatan Ibrahimović (44) proveo je djetinjstvo u Švedskoj gdje je odrastao sa sestrom Sanelom te majkom Jurkom (inače iz Hrvatske) i ocem Šefikom (iz BiH). Nije imao idealne uvjete za život, majka je radila po cijele dane, a otac Šefik je postao alkoholičar i razorio svoj brak.
– Bio sam sretan kad bi otac došao k majci po nas, sestru i mene jer je bio njegov red da cijeli dan provedemo s njim. Odlazili smo na jedan veliki parking, stavljao me u krilo i davao mi da okrećem volan na tamnoplavom Opel Kadettu. Zatim nas je vodio na velike hamburgere i sladoled sa šlagom. To je bila prava sreća. Često smo zajedno pecali. Jednom sam se posvađao sa Sanelom i s obzirom na to da moj otac ima karakter sličan mom, istrgnuo nam je štapove iz ruku i bacio ih u jezero pa smo otišli kući – otkrio je Ibrahimović u novoj knjizi Adrenalin.
– Moj otac je patio zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, majka je radila teške poslove od jutra do navečer, nisam imao što za jesti i uvijek sam na sebi imao istu trenerku, školu da ne spominjem. Nogomet je bio moja jedina sreća, jedini segment života u kojem sam se osjećao oslobođen od svojih problema.
Prijatelji su mu svojevremeno otkrili da mu je svakog mjeseca pripadalo 75 eura od države Švedske jer je išao u školu, a taj novac je uzimao njegov otac. Otišao je kod oca Šefika i riješio nesporazum oko džeparca.
– Maxi i Vincent imaju džeparac s kojim kupuju užinu u školskoj menzi i za druge manje troškove, ali su to dvojica pametnjakovića, kad im nešto treba, traže od mene ili od Helene da im to kupimo, nikad ne troše svoje novce. I ja sam kao mali imao svoju karticu. Svakog mjeseca pripadalo mi je 75 eura od države jer sam išao u školu. Nisam to znao jer mi ih otac nije proslijeđivao. To su mi spomenuli prijatelji iz razreda: ‘Vidi, to je tvoj novac. Moraš ga tražiti od oca. Tada sam otišao kod oca: ‘Oprosti, zašto svi moju prijatelji uzimaju taj novac, a ja ne?’, prenosi Večernji list.
Na početku se pravio da ne razumije, poslije smo otišli zajedno u banku i napravio mi je debitnu karticu. Uplaćivali su 75 eura svakog 20. u mjesecu. Ja sam u 23:59 sati bio ispred bankomata, i kad je padao snijeg i kad je bilo deset stupnjeva ispod ništice. Kad bi otkucala ponoć, ubacivao bih karticu da podignem novac – prisjetio se legendarni napadač.
Vrisak.info
