Četvrtak večer stiže poruka da se u nedjelju 20.12.2020. planira uspon na Čvrsnicu, vrh Pločno. Meni kao “mladom” planinaru koji aktivno planinari tek nekih godinu i pol dana ovo je bila jedinstvena prilika da se okušam u penjanju snjegom prekrivenim stazama. Od četvrtka do nedjelje je trajalo kao vječnost, jedva sam čekao jutro kad ćemo krenuti. Sastanak je bio u 05:15h ispred GSS stanice, sreća da je bio policijski sat,činimi se da bi i ranije krenuli. Nije smetalo iskreno od uzbuđenja subotu večer nisam ni oka sklopio.
Napokon dolazi to jutro, okupilo nas se šest, a dio ekipe će kasnije. Nas trojica bez ikakvog iskustva, Darko je nešto hodao ali imamo dvojac kojima ovi nije strano tako da smo sigurni. Raspoređujemo se u dva auta i krećemo prema Blidinju, točnije prema Ivan Dolcu polazna točka naša avantura. Lagano spremanje opreme I oko 07:15 i krećemo novom stazom prema Jelinku. Nakon svega 20ak min hoda dolazimo na prvi vidikovac, otvara se predivan pogled na Blidinjsko jezero, magla nad njim čini ovaj trenutak još posebnijim.
To je ono zanimljivo, na ovoj stazi cijelim putem iza sebe imaš otvoren pogled prema Blidinju i susjednoj Vran planini. Jakim tempom nastavljamo dalje, kako se dižemo snijega je sve više, prhak kažu najgori za penjanje, ali probijamo se, kleka nam pravi dosta problema ali naša volja i želja taj dan su prevladali. Na sedlo iznad Čemerikovaca stizemo oko 08:40h. Odatle krećemo prema koti 2093m pa dalje prema Pločnom. Trasa do kote 2093m mi je nekako bila najteži ali i najzanimljiviji dio puta, nema staze, hoda se po intuiciji, prateći tragove divljih životinja, od malih ali bome I onih dosta velikih. Čvrsnica prekrivena snijegom i lijepo vrijeme koje nas je pratilo putem, pogled koji seže sve do Dalmacije čine ovaj dan posebnim i nezaboravnim. GSS kućice kraj kote 2093m je mjesto spajanja sa “našom”ekipom iz Gruda, koja ide turno iz smjera Bara, njih četvorica. Nakon kraćeg druženja i kave krećemo dalje prema.
Pomalo umorni i iscrpljeni ujedno i ispunjeni ljepotama i čarima Čvrsnice polako ali sigurno dolazimo nadomak Pločnog. Koje u onoj bjelini i ledu izgleda jako moćno i izaziva osjećaj strahopoštovanja, na sami vrh stizemo nešto prije 12h (nekih 04:15 sveukupno za popeti Pločno u sniježnim uvjetima, nije uopće loše). Lijepo i bistro vrijeme, dobra hrana i ekipa i pogled koji seže u daljine, bude osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti i razmišljam da o ovom trenutku nema nekog drugog mjesta gdje bio voli biti, nego ovdje s ovom ekipom na našoj Čvrsnici. Nakon duže pauze i uživanja odlučujemo se na povratak drugom stazom, koja ide padinom sa sjeveroistočne strane Mandaruše i dolje ka Ćužića kuku. To je onaj trenutak koji smo svi čekali, trenutak kad se nas par prvi put susreće s derezama i cepinom.
Iskusnija ekipa procjenuje da neće biti problema, daju nam svoju opremu (jer nismo svi imali dereze) ali i savjete kako se pravilno kretati i koristiti opremom, jer kod zimskih tura povratak natrag je najzahtjevniji, ujedno i najzanimljiviji dio puta. Prvih 50ak metara je skoro skroz vertikalno, ulazimo u spuštanje s određenom dozom opreza i straha. Adrenalin na najvišoj razini, lagano ali nakon nekog vremena smo se opustili, i bez većih problema brzo smo dole nisko na sjevernoj strani, podno Pločnog.
Nestvarni prizori, čisto uživanje. Nastavljamo dalje prema Ćužića kuku , ostavljajući iza sebe litice Čvrsnice obavijene snijegom i ledom. Ta ljepota i surovost planine se ne može dočarati riječima, slike će reći sve. Bez većih poteškoća do Boričevca stižemo negdje oko 15:45h, još nam je ostalo par kilometara požarnim putem do automobila. Sve u svemu odlična tura, prvi uspon sa snjegom prekrivenom stazom koju su nedavno probili naši članovi, s odličnom ekipom. Mislim da nismo mogli pronaći ljepšu planinu za naše snježno krštenje. Ovaj put nas je Čvrsnica primila k sebi i pruzila nezaboravne trenutke koje cemo dugo pamtiti , i u skorije vrijeme se sigurno vraćamo u njezin zagrljaj.
Vrisak.info
