Za Gorana Bogdana protekla je godina bila izuzetno uspješna na poslovnom planu.
Glumac iz Širokog Brijega nakon niza odličnih uloga u Hrvatskoj i Americi zasjao je u filmu “Otac” Srdana Golubovića te dobio zasluženu nominaciju za nagradu Europske filmske akademije, poznate i kao “europski Oscar”, piše Večernji list.
Nagradu je na kraju odnio proslavljeni danski glumac Mads Mikkelsen, a Goran je kazao da mu je izuzetna čast i što se samo našao u društvu najboljih europskih glumaca.
– Osobno sam dosta optimističan što se tiče domaće iliti regionalne kinematografije. A i krajnje je vrijeme da se ide dalje, da bude i bolje i veće. Već dulje vrijeme naši filmovi ostvaruju zavidne uspjehe na svjetskim festivalima. No, unatoč tome, to su još krhke kinematografije. Volio bih da jednog dana ti filmski uspjesi budu slavljeni kao i sportski. Ne zbog mog osobnog ega ili zato što je meni potrebna potvrda, nego da film dobije fokus koji bi mogao imati da razvije svoj puni potencijal. Da se politiziranjem ne bacaju klipovi pod noge već krhke grane – kazao nam je Goran, kojem je nominacija za Večernjakovu ružu zaokružila cijeli niz priznanja koje je dobio za film “Otac”.
– “Otac” je temeljen na istinitoj priči, probe su bile fizički zahtjevne, što je, nadam se, urodilo plodom. Socijalna tematika dodatno je bila otežana samim time što ta priča, na kojoj smo se temeljili, još traje. U stvarnoj priči otac još nije vratio svoju djecu – dodao je Bogdan. Film “Otac” dobio je dvije nagrade na prošlogodišnjem Berlinaleu, a prikazan je i na Sarajevo Film Festivalu. Inače, ovaj uspjeh Goranu je donio još jednu nominaciju Večernjeg lista, onu za osobu 2020. godine.
Ove ste godine nominirani za Večernjakovu ružu u kategoriji najboljeg glumca, a nedavno ste zaslužili i nominaciju za osobu godine 2020. Koliko vam znače nominacije?
Naravno da mi znače, sretan sam kada se prepozna rad, tako znam da idem u dobrom pravcu. Ipak, smatram da nisam baš materijal za osobu godine, pogotovo kada na popisu nominiranih vidim volontere. Nije da umanjujem kulturu i kulturne dosege u nekom općem dobru i društvenom napretku, ali u ovakvoj godini mislim da su drugi prioriteti.
Je li vam uloga u filmu “Otac” dosad bila najzahtjevnija? Kako ste se pripremali za nju, je li vam bilo teško smršavjeti za ulogu?
Pa jest najzahtjevnija, ali zahvaljujući redatelju Srdanu Goluboviću, koji me pažljivo i minuciozno vodio kroza sve to, na kraju je postala i najdraža, a smršavjeti nije bio problem. Imao sam svog trenera Marka Petrića koji me trenirao i pomogao mi.
Postoji li nešto što ne biste mogli ili željeli napraviti za ulogu?
Ne znam, sve što me veseli bih.
Jeste li bili razočarani zato što niste dobili europski Oscar i što mislite o pobjedniku Madsu Mikkelsenu i njegovoj ulozi u filmu redatelja Thomasa Vinterberga “Još jedna runda”?
Nisam bio razočaran, bio sam sretan što sam uopće tu, a pogotovo kada sam vidio Mikkelsena u tom filmu, nisam imao nimalo sumnje je li zaslužio nagradu.
Kako ste doživjeli proteklu godinu i epidemiju koronavirusa?
Vjerujem da je itekako utjecala na vaš rad? Ne znam ni sam, ludo, a s time da epidemija još traje, baš ludo. Jedva čekam da završi.
U ovoj godini očekuje vas još nekoliko zanimljivih projekata, a posebno valja izdvojiti novi film kultnog Slobodana Šijana “Budi Bog s nama”. Kako je raditi s jednim od omiljenih redatelja s ovih prostora u proteklih 40 godina?
Istina, doista me čeka uzbudljiva godina, a sa Šijanom sam već snimio svoj dio. Film bi bio već odavno gotov da se nije dogodila epidemija koronavirusa. Presretan sam što me izabrao redatelj kao što je Slobodan Šijan. Mislim da ćemo napraviti dobar i zanimljiv film.
Ima li novih poziva za snimanje u Americi? Možemo li nešto najaviti?
Nažalost, za sada nema novih snimanja.
Ako nam epidemiološke prilike dozvole da održimo Ružu u HNK, koga ćete povesti sa sobom?
Došao bih sam.
Vrisak.info
