U jednoj od svojih prepoznatljivih i snažnih propovijedi iz Međugorja, fra Mario Knezović uputio je vjernicima niz duhovno snažnih i potresnih poruka. Njegove riječi, izrečene glasno i jasno, pozivaju na duboku osobnu introspekciju i preispitivanje vlastite vjere.
Fra Mario se osvrnuo na današnje stanje među vjernicima, upitavši: “Jesmo li nagomilali previše obreda i čina, a srce nam je daleko od Boga?” Istaknuo je kako se, unatoč brojnim milostima koje nam se daruju, često ponašamo ravnodušno – svira se, a mi ne zaigramo; kuka se, a mi ne zaplačemo. Takav odnos prema vjeri usporedio je s narodom Starog zavjeta čije je srce bilo okorjelo.
Posebno je upozorio na opasnost trgovanja s Bogom, gdje se vjera pokušava svesti na uvjetovani odnos: “Evo, Bože, postio sam, sad mi uzvrati” ili “Pješačio sam na hodočašće, pa očekujem tvoju nagradu.” U takvom pristupu, obred i običaj nadjačavaju ljubav i istinu, a na scenu stupa – kako fra Mario kaže – licemjerstvo bez Boga.
Pitanje koje je snažno odjeknulo među okupljenima bilo je:
“Kako to da je vjera bila snažnija u vrijeme kad su se Mise održavale samo nekoliko puta godišnje na skrovitim Misištima?”
Odgovor se možda krije u jednostavnosti i iskrenosti srca koje nije bilo zagušeno brojnim formama, nego je tražilo Boga iz duboke potrebe i žive vjere.
Na kraju propovijedi fra Mario je podijelio i svijetli primjer dvoje mladih iz Čapljine koji su, tjedan dana prije vlastitog vjenčanja, odlučili doći u Međugorje i duhovno se pripremiti za brak. Njihov čin nazvao je znakom autentične vjere i svijetlim odgovorom na pitanje, što uistinu znači živjeti s Bogom u srcu.
Vrisak.info
