Hutovo blato, smješteno na jugu Hercegovine, uz lijevu obalu rijeke Neretve, predstavlja jedinstvenu submediteransku močvaru u Europi. Ovo područje, poznato kao zelena oaza, obiluje vodom i pruža idealne životne uvjete brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog stajališta.
Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m.
Udaljeno je svega petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine.
Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.
Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod razine mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava.
Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.
Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi 9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara.
Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu da teče u oba smjera. Ona teče normalno od “izvora” prema ušću, i od ušća prema “izvoru”. Do ove pojave dolazi kada uslijed visoke razine i velikog protoka vode,rijeka Neretva potisne Krupu.
Zahvaljujući blizini i utjecaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško- brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je iznimno vrijedna. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta.
Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem i lokvanjem. Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak, žabnjak itd.
Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste: trska, rogoz, šaš i sita.
View this post on Instagram
Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen, hrast, veprina, nar, borovica, vrba, brijest, joha, kupina, dud, kopriva, djetelina. Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene, dok su neke vrlo raširene i pokrivaju velike površine.
Između ostalog posebno bogatstvo “Hutova blata” predstavljaju ptice. “Hutovo blato” se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i Africi.
U periodu seobe ptica one uz povoljne abiotičke (klima, geografski položaj, voda, tlo i dr.) i biotičke uvjete (vegetaciju, mikro i makro faununa, i dr.) na prostoru “Hutova blata” nalaze obilje hrane, tišine i mira za odmor te je zbog toga ovaj prostor od davnina prepoznat kao važno stanište ptica močvarica.
Najveći broj vrsta ptica je registriran u vrijeme jesenske i proljetne sobe, a također veliki broj vrsta ptica se zadržava na zimovanju i gniježđenju. Prema posljednjim istraživanjima projekta Life na prostoru Parka prirode “Hutovo blato” zabilježeno je 163 vrste ptica iz 39 porodica.
Prema sezonskom statusu, najveći broj vrsta pripada zimovalicama i to 53 vrste. U zimskom periodu seobe ptica na prostoru “Hutova blata” zna boraviti i do nekoliko desetaka tisuća jedinki raznih vrsta ptica.
Impozantno je promatrati jata od po nekoliko tisuća jedinki u njihovom kretanju nad ovim poručjem.
U vodama Hutova blata ima 22 vrste riba iz 12 porodica od kojih su endemske vrste podustva (Chondrostoma kneri) Heckel, zubatak (Salmo dentex) Heckel, neretvanski vijun (Cobitis nerentana) Linnaesus, Glavočići (Knipowitschia punctatisima croatica i Knipowitschia sp.).
Najpoznatije vrste su obični šaran (Cyprinus caprio) Linnaesus, linjak (Tinca tinca) Linnaeus, keljavac (Scardinius scardafa) Bonaparte, plotica (Rutilus basak) Heckel, američki somić (Ameiurus nebulosus) Lesueur i druge.
Vode Hutova blata su preko rijeke Krupe i Neretve povezane sa Jadranskim morem tako da i neke migratorne vrste koje obitavaju u slanoj vodi dolaze u Hutovo blato i prilagođavaju se u uvjetima slatke vode, najpoznatije vrste su europska jegulja (Anguilla anguilla) Linnaeus, cipol glavaš (Mugil cephalus) Linnaeus i druge.
Između ostalog posebno bogatstvo “Hutova blata” predstavljaju ptice. “Hutovo blato” se nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i Africi.
U periodu seobe ptica one uz povoljne abiotičke (klima, geografski položaj, voda, tlo i dr.) i biotičke uvjete (vegetaciju, mikro i makro faununa, i dr.) na prostoru “Hutova blata” nalaze obilje hrane, tišine i mira za odmor te je zbog toga ovaj prostor od davnina prepoznat kao važno stanište ptica močvarica.
Najveći broj vrsta ptica je registriran u vrijeme jesenske i proljetne sobe, a također veliki broj vrsta ptica se zadržava na zimovanju i gniježđenju.
Od lovišta do zaštićenog bisera
“Hutovo blato” kao iznimno stanište za brojne biljne i životinjske vrste spominje se od davnina. Poslije Drugog svjetskog rata “Hutovo blato” je bilo zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povjest “Hutova blata” kao zaštićenog dijela prirode počinje od 03. lipnja 1954. godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat “Hutovo blato” 6144 ha.
U sklopu ornito-faunističkog rezervata 1959. god. izdvojen je strogi ptičiji rezervat Škrka (350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Zbog svog međunarodnog značaja, “Hutovo blato” je 1971. god. uvršteno u “Popis močvara od međunarodnog značaja”, a 1980. god. uvršteno je u “Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara”.
Kao posebno lovište “Hutovo blato” službeno egzistira sve do 30. ožujka 1995. god. kada je zbog svojih prirodnih vrijednosti proglašeno Parkom prirode.
View this post on Instagram
Javno poduzeće Park prirode “Hutovo blato” utemeljeno je Odlukom Vlade HR HB 1995. god. (Narodni list HR HB br. 45/95) sa sjedištem na Karaotoku općina Čapljina, i od tada gospodari prostorom koje zauzima Park prirode “Hutovo blato”.
Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. god. “Hutovo blato” u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. god. Park prirode “Hutovo blato” upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.
Vrisak.info
