Prema starozavjetnim kultskim propisima o čišćenju (Lev 12,1-2) žena je vrijedila, nakon rođenja dječaka 40 dana, a nakon rođenja djevojčice 80 dana, kao nečista i morala je potom predati svećeniku ovcu i goluba, a ako je bila siromašna samo dva goluba kao okajnicu. Primjereno tim propisima Marija i Josip donijeli su Isusa u hram, a Marija je pritom predala i žrtvu za svoje „očišćenje“ i otkupninu za svoga Prvorođenca.
Što se tiče nastanka s ovim povezanog blagdana, može se razlikovati istočnu (Jeruzalem) i zapadnu (Rim) komponentu o podrijetlu, piše Katolički tjednik.
U Rimu je to blagdansko slavlje možda poznato već sredinom 5. st. Prema kasnijim svjedočanstvima s tim se 40. danom nakon Božića razvila također procesija svjetla, koja je trebala potisnuti staru pogansku procesiju pomirenja, koja se svake pete godine držala početkom veljače kao gradska procesija (Amburbale). Na taj pokornički karakter podsjećala je još do 1960. propisana ljubičasta boja liturgijskog ruha. Ta kod kršćanske procesije nošena svjetla podsjećaju na to kako je Šimun na taj dan Isusa nazvao: „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2,32). Blagoslov pritom nošenih svjetiljki nastao je još prije prijelaza tisućljeća u Galiji.
Kako je navedeno u priručniku Slaviti crkvenu godinu, blagoslov svjetla i procesija svjetla vodile su do hrvatskog označavanja Svijećnica (njem. Lichtmeß), koja malo izriče o pravoj tematici blagdana. Također do 1969. službeno ime Očišćenje Blažene Djevice Marije (Purificatio Beatae Mariae Virginis) mora se označiti kao najnesretnije i najnejasnije, jer je Marija zacijelo prema nauci Crkve u svakom pogledu bez grijeha.
Glede samog slavlja, blagoslov svijeća obavlja se prije blagdanske mise. Nakon škropljenja blagoslovljenom vodom procesija se uz pjesmu uputi prema crkvi, a predviđeno je i da vjernici drže u rukama zapaljene svijeće.
Tematsko središte misnog proprija stvaraju događaji u hramu, kako ih prikazuje perikopa evanđelja (Lk 2,22-40). Ti se događaji navješćuju također sažeto u blagdanskom predslovlju, gdje se kaže: „Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Šimun, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda. Stoga danas i mi radosno hrlimo Spasitelju u susret…“
Ovim postaje jasno, kako blagdanska liturgija ne ostaje stajati kod pobožnog razmatranja jedne idile, nego pazi na cjelokupni misterij spasenja. Početak puta i cilj gledaju se u jednom.
Vrisak.info
