Kada dijete prerano preuzme odgovornost u obitelji i postane ono koje “brine o svima”, to se naziva parentifikacija. I iako razlozi zbog kojih roditelji previše opterećuju dijete mogu biti različiti, posljedice su gotovo uvijek iste – dijete mora potisnuti vlastite potrebe, prije nego što uopće zna kako se nositi s njima.
To ostavlja trag. Pogotovo kasnije u životu, kada dođe vrijeme za ljubavne odnose. Mnoge žene koje su odrasle uz parentifikaciju bore se s bliskošću, postavljanjem granica i osjećajem vlastite vrijednosti u ljubavi. Jedno istraživanje je pokazalo da parentificirane žene u vezama često osjećaju manjak autentičnosti, slabu ispunjenost potreba, preveliku brigu za druge i nezdrav odnos prema emocionalnoj “zasluzi”.
Iako toga možda nisu svjesne odmah, te žene često upadaju u iste emocionalne obrasce. Ovo su tri najčešće pogreške koje rade kad se zaljube:
1. Teško im je biti iskrene prema sebi i partneru
Ako ste kao dijete morali “zaraditi” ljubav – kroz žrtvu, odricanje i brigu za druge – moguće je da kao odrasla osoba imate problema s iskrenim izražavanjem vlastitih potreba. Parentificirane žene često nisu naučile da je u redu pokazati ranjivost, pa u vezama skrivaju emocije i “glume snagu”.
No bez autentičnosti nema prave bliskosti. “Biti ranjiv stvara emocionalnu povezanost. Otvaranjem prema partneru gradite povjerenje i dopuštate mu da vas vidi stvarno – a to je osnova zdrave veze”, objašnjava bračna savjetnica Kari Rusnak.
2. Uvijek stavljaju partnerove potrebe ispred svojih
Djeca koja su morala “preuzeti sve” – jer je roditelj bio bolestan, emocionalno odsutan ili pod stresom – odrastaju s duboko usađenim osjećajem odgovornosti za sve oko sebe. To se prenosi i na partnere. One brinu, pomažu, spašavaju… i često zanemaruju sebe.
“Ove žene često nesvjesno privlače partnere o kojima treba brinuti. Često one budu ‘terapeutkinje’ u vezi, nesposobne prepustiti se ili vjerovati da će druga osoba napraviti svoj dio”, kaže socijalna radnica Maggie Malone.
I dok one daju sve od sebe, duboko u sebi osjećaju razočaranje jer se ne dobivaju jednako natrag. Ali ne znaju kako drugačije – nisu naučile primati.
3. Vjeruju da ne zaslužuju da se netko brine o njima
Ako ste cijeli život učili da ljubav dolazi tek kad ste “dovoljno korisni”, ideja da netko brine o vama može djelovati gotovo zastrašujuće. Mnoge žene koje su prerano odrastale osjećaju se nelagodno kad im partner pruži pažnju, nježnost ili podršku, jer to jednostavno nije poznat teren.
“One često misle da su sebične ili ‘prenaporne’ kad izraze što im treba. Jer u djetinjstvu nisu imale prostora za vlastite emocije, naučile su da biti potreban znači biti voljen”, objašnjava terapeutkinja Cheryl Groskopf.
To stvara začarani krug – žene se boje tražiti, a onda ostaju neispunjene. Zdrava ljubav se temelji na uzajamnosti, ne na žrtvovanju.
Nisu sve posljedice loše
Parentificirane žene često su snažne, organizirane, odgovorne i emocionalno pronicljive. No da bi izgradile zdrave veze, moraju naučiti da njihove potrebe nisu manje važne.
Moraju ponovno povezati sa svojim unutarnjim djetetom, dati si dopuštenje za ranjivost i – ono najvažnije – vjerovati da zaslužuju ljubav koja ne traži ništa zauzvrat.
Ljubav vas ne bi trebala iscrpljivati. Trebala bi vas podržavati, obnavljati i podsjećati da ste vrijedni – baš takvi kakvi jeste.
Vrisak.info
