Sukob je sastavni i važan dio ljudskih odnosa i ne treba ga pod svaku cijenu izbjegavati. A roditelji ponekad trebaju znati i popustiti ako dijete nije neodgovorno i ne ugrožava nikoga.
Prosječna obitelj porječka se 6 puta tijekom dana, a u raznim svađama roditelji i djeca provedu 49 minuta na dan.
Rezultat je to istraživanja provedenog na Sveučilištu Binghamton u New Yorku, u kojem je sudjelovalo 2000 roditelja i djece u dobi između dvije i 12 godina.
Najčešće svađe izbijaju za stolom jer roditelji raspravljaju s djecom o tome što i koliko trebaju pojesti. Drugi najčešći razlog svađama u obitelji je neuredna dječja soba, a treće mjesto drži opet hrana – dijete kaže da je gladno, no ne želi pojesti zdravi obrok nego grickalicu. Istraživanje je također pokazalo da roditelji ne “pobijede” svaki put te je kompromis često put do mira u kući.
Mnogi roditelji vjeruju da je upravo to način pomoću kojeg će obje strane biti zadovoljne. Treba li se, kad i kako svađati s djecom, pojašnjava Biserka Tomljenović, dječja terapeutkinja i magistra socijalnog rada iz centra Žiraha.
Sukob je sastavni i važan dio ljudskih odnosa i ne treba ga pod svaku cijenu izbjegavati. Kroz sukobe djeca uče zastupati sebe, poštovati tuđe granice, ali i tražiti da se poštuju njihove. Kvalitetno rješavanje sukoba uči nas prihvaćanju sebe i drugih, postajemo otvoreniji za tuđa mišljenja i promjenu vlastitih stavova. Kad biramo način upravljanja sukobom, potrebno je razlikovati situacije u kojima se radi o učenju granica od onih u kojima samo imamo različita mišljenja, stavove ili osjećaje – pojašnjava Tomljenović.
S djetetom se treba sukobiti kad je neodgovorno prema sebi (ne želi oprati ruke prije obroka ili ići na vrijeme na spavanje) ili je neodgovorno u izvršavanju obveza (ne želi pisati zadaću).
Svakako, nije uputno djeci prepustiti da uvijek rade što žele. Treba im, naglašava Tomljenović, jasno pokazati koja su ponašanja potpuno neprihvatljiva i pomoći im izraziti bijes i ljutnju na prihvatljiviji način.
Mogu vikati u jastuk, glumiti zmaja koji riga vatru itd. Najvažnija poruka koju dijete u takvim prilikama treba razumjeti iz našeg ponašanja je da imaju pravo biti ljuti – kaže Tomljenović.
No ne smije sve biti rat. Ako roditelj i najsitnijoj raspravi pristupa kao bitki u kojoj ne smiju pokazati ni trunku slabosti, propušta priliku stvoriti situacije u kojima će dijete steći iskustvo uspješnog zastupanja svog osobnog integriteta. Trenuci u kojima dijete osjeti da snagom argumenata može utjecati na roditeljske odluke i stavove dragocjeni su za izgradnju samopouzdanja.
– Time djetetu šaljete važne poruke – vjerujem ti i poštujem tvoje mišljenje, važan si mi i važno mi je čuti što misliš, naš odnos važniji mi je od pobjede u raspravi – pojašnjava Tomljenović.
Kada dijete predstavi razuman argument, važno ga je razmotriti. Ponekad roditelje preplave emocije pa reagiraju neprimjereno.
– Često roditelji ustraju u sukobu do iscrpljivanja umjesto da proglase primirje kad osjete da se bliži trenutak ‘pucanja’ njih ili djeteta. Rasprava se može nastaviti kasnije, a ako roditelj ipak preburno reagira, treba se ispričati djetetu – savjetuje Tomljenović.
