Odrastanje u emocionalno nestabilnom ili kaotičnom okruženju ostavlja trag koji se kasnije može prepoznati u načinu razmišljanja, odnosima i osobinama.
Stručnjaci i istraživanja ističu da određeni obrasci ponašanja, ako potječu iz takvog djetinjstva, mogu oblikovati kako se osoba osjeća, kako doživljava druge i kako gradi veze u odrasloj dobi.
Dakle, ovo su neke od osobina koje ljudi mogu imati ako im je djetinjstvo bilo emocionalno kaotično, prenosi Index.hr.
Osjećaj nesigurnosti u svijetu
Ljudi koji su odrasli u negativnom okruženju često svijet doživljavaju kroz tamnu prizmu. Terapeutkinja dr. Gloria Brame objašnjava da to može dovesti do nepovjerenja, sumnji ili čak paranoje prema drugima, ali i osjećaja beznađa. Studija iz 2011. pokazala je da ovakvo iskustvo može utjecati na to koliko se osoba osjeća sigurno i sposobno vjerovati ljudima oko sebe, piše YourTango.
Više ulaganja u prijateljstva nego u obitelj
Znak odrastanja u negativnom domu je atmosfera u kojoj se stalno ističe ono što nedostaje i gdje se koriste uvredljive riječi poput “lijen/a” ili “neodgovoran/na”. Budući da u obitelji ne dobivaju potvrdu vlastite vrijednosti, osobe iz takvog okruženja često ulažu više energije u prijateljstva ili odnose s učiteljima i mentorima jer upravo od njih dobivaju pozitivne odraze koji im nedostaju kod kuće.
Toleriranje ponašanja ispod vlastite vrijednosti
Ako su vikanje, svađe i emocionalni ispadi dio svakodnevice u djetinjstvu, osoba ih počinje doživljavati kao normalne. To stvara uvjerenje da takva ponašanja zaslužuje i kasnije ih podnosi u budućim odnosima. Umjesto da se suoče s problemom, pojedinci ostaju u obrascu toleriranja nečega što ne odgovara njihovoj stvarnoj vrijednosti.
Mentalno povlačenje kad stvari postanu teške
Neki razviju strategiju emocionalnog distanciranja kada stvari postanu preteške. Istraživanje iz 2004. potvrđuje da ovakav način suočavanja otežava izgradnju dubokih odnosa jer se osoba boji pokazati svoje pravo ja i vjeruje da ljubav treba zaslužiti. Ovakav stav dugoročno iscrpljuje i otežava emocionalnu bliskost.
Žudnja za ljubavlju, ali rijetko osjećanje iste
Odrastanje s roditeljima koji ne pokazuju ljubav može dovesti do osjećaja krivnje i nedostojnosti. Iako dijete vjeruje da su ga roditelji voljeli na svoj način, taj osjećaj često do njega ne dopire. Posljedica je unutarnja “glad” za ljubavlju i poteškoće u samoprihvaćanju.
Jedna studija potvrđuje da negativni obrasci mišljenja, koji se stvaraju u takvom djetinjstvu, mogu dugoročno oblikovati mentalno zdravlje. Svjesnost o tim posljedicama prvi je korak prema promjeni pogleda na život.
Vrisak.info