Svi roditelji žele najbolje za svoju djecu. Trudimo se zaštititi ih od pogrešaka, pripremiti za život i dati im ono što mi sami nismo imali.
Ipak, u toj dobroj namjeri ponekad nehotice učinimo nešto što ostavi trag. Ti mali tragovi u djetetovoj psihi kasnije mogu postati prepreka, ali i snaga.
Donosimo sedam najčešćih roditeljskih pogrešaka i savjete kako ih možete početi ispravljati već danas.
“Ništa neće biti od tebe!”
Riječi imaju moć, a kada dolaze od roditelja, posebno bole. Kad djetetu kažete da je lijeno, nesposobno ili da vam je zbog njega teško, ono to ne doživljava kao vašu frustraciju, nego kao konačnu presudu o sebi, prenosi Index.
Primjer: Djevojčica s ponosom pokazuje mami crtež na kojem je radila cijelu večer. Mama samo baci pogled i komentira: “Kakve su to škrabotine?” i vrati se mobitelu. Djevojčica više nikad ne pokazuje svoj rad.
Kako to popraviti? Umjesto da kritizirate rezultat, pohvalite trud: “Baš si se potrudila! Ispričaj mi što si nacrtala.”
Davanje obećanja koja ne ispunjavate
Kad kažete: “Doći ću na tvoju priredbu” i ne pojavite se, dijete ne doživljava to kao nevažnu promjenu plana. Ono to doživljava kao izdaju.
Primjer: Petar je mjesec dana vježbao za školsku priredbu. Kad je došao na pozornicu, roditelja nije bilo. Zaključio je: “Nije im stalo.” I više ih nije pozivao.
Kako to popraviti? Budite iskreni. Ako znate da ne možete doći, recite: “Neću uspjeti, ali reci mi kako ti mogu biti podrška.”
“Prestani plakati, nije to ništa!”
Umirivanjem na ovakav način djeci zapravo poručujemo da su njihovi osjećaji nevažni. A to s vremenom može otežati njihovo izražavanje emocija.
Primjer: Maša plače zbog polomljene igračke. Mama kaže: “Ma daj, to je samo lutka!” No Maši je to najbolja prijateljica s kojom dijeli tajne.
Kako to popraviti? Priznajte emociju: “Znam da si tužna. Probajmo je popraviti.”
Usporedbe s drugima
“Vidi brata kako je uredan, a ti…” je primjer rečenice koje djecu ne motiviraju, nego u njima bude osjećaj manje vrijednosti.
Primjer: Marko stalno sluša da je njegova sestra “pametna”, a on “lijen”. U njemu se razvija ljubomora i uvjerenje da nije dovoljno dobar.
Kako to popraviti? Uspoređujte dijete samo s njim samim: “Danas si puno bolje napisao zadaću nego prošli put. Bravo!”
“Radi kako ti kažem!”
Kad djeci ne objašnjavamo zašto nešto tražimo od njih, ne dajemo im priliku da razumiju i nauče.
Primjer: Otac inzistira da sin pojede juhu. Dijete pita zašto, a odgovor je: “Zato što ja tako kažem.”
Kako to popraviti? Objasnite djetetu: “Juha ti daje energiju i pomaže da ostaneš zdrav. Probajmo nekoliko žlica, pa ćemo vidjeti što ćemo dalje jesti.”
Pretjerana zaštita
Kad djeci radimo sve umjesto njih, sprječavamo ih da nauče kako se snalaziti.
Primjer: Sedmogodišnja Luna ne zna vezati vezice jer to mama uvijek radi umjesto nje. Luna se boji preuzeti odgovornost.
Kako to popraviti? Pokažite im kako se nešto radi i pustite da pokušaju. Učenje ide postupno.
Nedostatak osobnog primjera
Djeca ne slušaju što govorite, nego gledaju što radite. Ako od njih tražite da čitaju, a vi cijeli dan buljite u ekran, poruka je jasna.
Primjer: Mama traži da se igračke pospreme, ali ostavlja suđe po stolu. Djeca to primjećuju.
Kako to popraviti? Budite primjer. Ako želite da dijete čita, čitajte s njim.
Nema savršenih roditelja, ali svaki iskren trud se računa. Najvažnije je da pokažete djetetu da ste tu za njega – da ga volite, podržavate i da ste spremni učiti s njim. I zapamtite, ponekad su tople riječi i iskrena isprika najbolja podrška koju možete dati.
Vrisak.info
