Trebalo bi se vratiti u prošla, pa i daleka, stoljeća kako bi se cjelovitije mogla sagledati uloga Hrvata iz Bosne i Hercegovine u stvaranju hrvatske države koja ove godine slavi 30 godina svoje samostalnosti. Oduvijek se tamo živjelo, umiralo i sanjalo Hrvatsku. Granica ih nije razdvajala. Samo je pojačavala ljubav prema matičnoj domovini. Kroz povijest svome su narodu darovali velik broj velikana, od ratnika do znanstvenika. Oni su, iako rođeni u drugoj državi, svojim natprosječnim dostignućima ojačavali nacionalni i kulturni identitet domovine. Dug bi bio popis onih koji su se ugradili u hrvatske državne temelje.
U devedesetima prošloga stoljeća nacionalni zanos dosegnuo je vrhunac. Hrvati iz BiH osjetili su – sada ili nikada. U BiH su se organizirali politički kroz hrvatsku (demokratsku) zajednicu. Znali su da će se za državu ipak morati izboriti oružjem i krvlju. Dijaspora je odmah krenula u akciju naoružavanja vojske, piše Jozo Pavković za Večernji list.
Mnogi iz BiH među prvima su odjenuli odore “zengi”. Od Dubrovnika do Vukovara nije bilo bojišnice na kojoj nisu branili i oslobađali zemlju. Tisuće njih dale su život ili dio tijela za neovisnu Hrvatsku. Istodobno su morali braniti i svoje prostore. Ratovali su kako bi očuvali teritorij BiH. Zbog toga su utemeljili i Herceg Bosnu i Hrvatsko vijeće obrane. U ratu su izgubili više od 3200 života civila i vojnika. Oko 320 tisuća ih je prognano. Gotovo polovina naroda.
Mjesecima su trajale operacije na bh. teritoriju kako bi se s njega moglo krenuti u konačno oslobađanje dijelova Hrvatske. Zbog umreženosti dvaju naroda neke je političke i vojne bitke u ratu bilo lakše premjestiti u BiH kako bi se rasteretila, a potom i oslobodila okupirana područja u RH. Nakon sporazuma Tuđmana i Izetbegovića HV je legalno u BiH s HVO-om oslobađao okupirana područja.
U ratu je Hrvatska humanitarno i vojno pomagala svom i drugim narodima u BiH. Smjestila je desetke tisuće izbjeglica. U poraću je financirala mnoge projekte važne za opstanak Hrvata u BiH. Dolaskom Andreja Plenkovića financijska pomoć značajno je povećana, a političko-diplomatska ofenziva osnažena.
Jednako kao i u ratu tako i u miru Hrvati iz BiH, ekonomski ustupajući neke svoje resurse, pomagali su Hrvatskoj. Također, bili su golemi bazen iz kojeg je Hrvatska crpila radnu i intelektualnu snagu. Uostalom, u RH živi više od milijun onih koji su podrijetlom iz te države. BiH je uvijek bila demografski izvor iz kojeg se Hrvatska oporavljala. Tako su stvarane ne samo nacionalne nego i rodbinske, zavičajne veze koje samo dodatno jačaju zajedništvo Hrvata s obiju strana tisuću kilometara duge granice.
Danas su Hrvati iz BiH jedini narod koji živi izvan svoje treće domovine – Europske unije. Dobit od tog državljanstva pretvorila se u suprotnost. Putovnice EU potaknule su ih na novo iseljavanje.
Uz emotivne veze, Hrvatska se kroz svoje sunarodnjake gospodarski širi u BiH. U toj državi djeluje više od 200 hrvatskih tvrtki. Hrvatska je vodeći investitor u BiH u poslijeratnom vremenu. Od rata do danas trgovinska razmjena iz godine u godinu rasla je i u 2019., uoči pandemije, dosegnula 2,5 milijardi eura. Hrvatska godišnje izvozi u BiH proizvoda u vrijednosti većoj od 1,7 milijardi eura i kao takva glavni joj je trgovinski partner. Nije zanemariv ni uvoz iz BiH koji godišnje dostiže 750 milijuna eura. Svakako, i ove brojke najzornije ilustriraju koliko se i na takav način osnažuje neovisnost RH i jača ekonomska i svaka druga povezanost dviju država, a time i Hrvata.
Kao u ratu vojnici tako u miru mnogi uspješni Hrvati iz BiH ugrađuju svoje kamenčiće u modernu Hrvatsku. Dio zločeste javnosti svoj narod iz BiH ne sudi po njima. Kroz nekolicinu nesposobnih stvara se iskrivljena slika o cijelom jednom narodu. Učinili su ih nepoželjnima. U tako nametnutim stereotipima uspješne gospodarstvenike, znanstvenike, liječnike, sportaše i druge iz BiH javnost ne percipira kao Hercegovce i Bosance. Iz BiH su tek kada su dio skandala. Tada se naglašava njihovo podrijetlo. Kada su uspješni, onda su “samo” Hrvati, bez zemljopisne odrednice.
U proslavu triju desetljeća samostalnosti moderne Hrvatske utkana su i sva stoljeća u kojima se sanjala domovina s obiju strana Save, Dinare… Ugrađeni su mnogi životi i velike vizije hrvatskih velikana. Među njima i nemalog broja Hrvata iz BiH. Danas imaju domovinu (RH) u kojoj ne žive, a u vlastitoj (BiH) su podstanari. Ponajviše zbog toga što su svoju ljubav potrošili na Hrvatsku i premalo emocija ostavili za svoju BiH. Maćehinski odnos tjera ih u “svoju” treću (EU) domovinu. Kojoj također pripadaju. S hrvatsko-europskom putovnicom dom pronalaze kao domaći državljani u tuđini jedne od članica EU. Imaju tri države, a u svakoj su ipak (ne)poželjni stranci.
Vrisak.info
