Dolazak predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i HDZ BiH Dragana Čovića i veleposlanika Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivana Del Vechia na obilježavanje Dana Republike Srpske u Banja Luku izazvao je burne reakcije kako u BIH tako i u Hrvatskoj.
U reakcijama prednjače, zasluženo ih tako možemo nazvati, velikobošnjački mediji sa sjedištem u Sarajevu. Isti, pod krinkom multi-kulti priče, godinama provode sustavnu propagandu sotoniziranja hrvatske i srpske politike u Bosni i Hercegovini, odnosno političkih predstavnika koji na izborima dobivaju apsolutnu podršku svojih naroda.
Svakoga tko se ne uklapa u viziju Bosne i Hercegovine u kojoj su sve poluge moći smještene od Ilidže do Baščaršije, naravno u rukama Bošnjaka i halal Hrvata, Srba i ostalih koji nacionalnost mijenjaju po potrebama unitarnog projekta, proglašava se neprijateljima Bosne i Hercegovine.
Milijuni za mijenjanje povijesti
Snažna medijska mašinerija, umrežena s obavještajnim i paraobavještajnim službama, uz pomoć uloženih milijuna iz fondova u BiH i inozemstvu vodi sve žešći medijski rat koji ima nekoliko ciljeva. Među njima je svakako i sustavno prikazivanje politike legitimno izabranih hrvatskih političkih predstavnika u BiH kao neprijateljske prema državi Bosni i Hercegovini.
S lakoćom iz usta raznih analitičara izlaze zaključci kako 2/3 predstavnika vlasti ruši državu u kojoj živi. Jedini ispravni koncept uređenja države za njih je onaj unitaristički, prekriven plaštom građanstva. Sličnih primjera imamo u nedogled.
Misle li Hrvati da je šutnja zlato?
Dok se “sve živo” što ova sarajevska politika ima propinje na zadnje noge kako bi ocrnili sve što im se nađe na putu u ostvarenju njihovih ciljeva na drugoj strani nema takvog entuzijazma. “Prohrvatski” nevladin sektor gotovo da i ne postoji, profesore sa Sveučilišta u Mostaru rijetko viđamo kako komentiraju aktualnu situaciju, dok u isto vrijeme dosta političara od kamere bježi kao od crnog vraga. Isti se očito boje kako ne bi postali tema udarnih termina već spomenutih medija iz glavnoga grada.
Tko radi toga se i napada
Izuzetak u ovoj priči svakako je nekoliko političkih i društvenih aktivista, kao i nekolicina novinara, koji su svoje znanje i trud usmjerili na prvu crtu obrane od sveprisutnoga velikobošnjačkog medijskoga rata. Iste se od strane unitarista etiketira kao plaćenike HDZ-a BiH i Dragana Čovića iako je njihov jedini “grijeh” iznošenje činjenica.
Onaj koji sigurno radi je i Dragan Čović. To je, svatko realan će priznati, činjenica. Na spomen Dragana Čovića u Sarajevu se pale alarmi. Svaki njegov potez u sarajevskim medijima dočekan je na nož i okarakteriziran kao podjela BiH.
Podjela BiH, za njih je primjerice, i pravedan izborni zakon. Smiješno je slušati ocrtanu frazu kako Čović predlaže izborni zakon prema kojemu bi HDZ BiH bio “vječno na vlasti”. Logično, u vlasti u nijednoj opciji nitko ne može biti vječno. Može biti dotle dok pobjeđuje na izborima, kao što u hrvatskom narodu pobjeđuje HDZ BiH, sviđalo se to nekome ili ne.
Hrvat na (lakovjernog) Hrvata
Dok se već spomenuti malobrojni entuzijasti bore sa sarajevskom mašinerijom stiže i udar s boka, točnije preko granice. Neki od vodećih medija u Hrvatskoj padaju (neki svjesno, neki nesvjesno) na velikobošnjačku propagandu, proglašavajući Hrvate u BiH zadrtim nacionalistima koji nisu poželjni s obje strane granice. Na takvo nešto smo i navikli te nas od takvih ništa ne može iznenaditi.
No ono što je, slobodno možemo reći, zabrinjavajuće je lakovjernost sve većeg broja Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su pamflete iz velikobošnjačke sarajevske kuhinje, potpomognute udarima iz Hrvatske, počeli uzimati zdravo za gotovo.
Propaganda vs. činjenice
Vraćamo se na početak i obilježavanje Dana Republike Srpske u Banja Luci. Bošnjački političari, mediji, Vesna Pusić, Stipe Mesić, fratri koji slave tursku okupaciju BiH… Ekipa koja sotonizira Čovića i Del Vechia. Glavni grijeh Dragana Čovića je navodna nazočnost za vrijeme odlikovanja bivšeg oficira JNA Slavka Lisice, koji je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina počinjenih na području Šibenika 1991. godine.
Dok navedeni liju lažne suze nad ratnom sudbinom Šibenika dužni smo iznijeti slijedeću činjenicu. Čović je od cjelodnevnog programa nazočio jedino na Svečanoj akademiji u Sportskom centru Borik i Svečanom prijemu u Administrativnom centru Republike Srpske. Na ovim svečanostima nisu se dijelila nikakva odlikovanja!
Imamo li glavu ili nam je netko drugi nosi?
Bošnjačka propaganda je, nakon infiltriranja u međunarodne organizacije i veleposlanstva u BiH, snažnog antihrvatskog zadojavanja bošnjačkog naroda došla i na završnu operaciju – totalnu dezorijentaciju hrvatskoga naroda u BiH. Cilj ovog projekta je podjela hrvatskog naroda i njegovo pretvaranje u nacionalnu manjinu.
Priča o izdaji Posavine u ratu, odustajanja od borbe za Središnju Bosnu u miru, koju navodno provodi hrvatska politika u BiH, smišljena je upravo radi podjele ovog naroda. Isti je scenarij s pričom oko Republike Srpske i lažnom zabrinutošću za prava Hrvata u ovom entitetu.
Kao da zaboravljamo da živimo u 2019. godini i da se suživot u Bosni i Hercegovini, državi tri konstitutivna naroda i ostalih građana, mora graditi, a ne rušiti. Zaboravljaju neki kako je isti jedino moguće izgraditi na principima jednakopravnosti i uzajamne tolerancije.
Tko ruši pokušaj takve (sretnije) Bosne i Hercegovine? Upravo spomenuta sarajevska mašinerija koja pod mantrom “Bosna samo Bošnjacima i Bosancima” najviše ruši pokušaje izgradnje uređene europske Bosne i Hercegovine.
Nismo valjda (toliko) glupi da padnemo u naletu njihove propagande na vrhuncu medijske agresije nad lakovjernim Hrvatima?
Vrisak.info
