Bh. javnosti su toliko otupjele na političke događaje, poteze i izjave političara da se odluka srpske politike da se zaustavi odlučivanje u institucijama BiH doživjela kao još jedna u nizu trivijalnih političkih peripetija kojima svakodnevno svjedočimo.
Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Nezadovoljni odlukom Ustavnoga suda da zemljište u RS-u (p)ostane vlasništvo države BiH, srpska politika je odlučila zaustaviti sve procese u tijelima vlasti na državnoj razini. Cinici bi rekli da ni to nije ništa novo, da te institucije svakako ništa ne rade i da će sve ostati kako je i bilo.
Međutim, dok god „sve ostaje kao što je i bilo“ događa se totalna razgradnja države BiH. I čini se kako to doslovno nikomu ne smeta.
Srbi predvođeni Dodikom nebrojeno su puta do sada kazali kako je BiH za njih prolazna a RS trajna kategorija. Također, kazali su i kako su spremni na dogovore o BiH ali samo na ravnopravnim osnovama. I tu završava svaka mogućnost razvoja države BiH. Naime, na ravnopravnim osnovama u BiH nije moguće voditi nikakav politički dijalog jer jedna strana ima podršku međunarodnoga faktora za doslovno svaku učinjenu svinjariju.
Tako strani faktor podržava nametanje Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima već treći put, odobrili su stvaranje platformaške Vlade FBiH, odobravaju nepoštivanje odluka Ustavnoga suda BiH koje ne idu u korist bošnjačke politike. Odobravaju dakle uništavanje slobode ogromnoga dijela građana koji zbog tog ne osjećaju lojalnost prema državi BiH. Kako biti lojalan državi koja vam oduzima vaša osnovna građanka i nacionalna prava, poput prava na izbor vlastitih političkih predstavnika? Teško ili nikako.
U međuvremenu, dok se Sarajevo bavi nametanjem Komšića Hrvatima i osporavanjem postojanja RS-a, događa se propast države i posljedično demografska kataklizma. Nitko više ne želi živjeti u ovakvoj državi i društvu. BiH se kroz zadnjih 20-ak godina pretvorila u državu mržnje u kojoj se izbori osvajaju kroz poruke koje pozivaju na ubijanje i silovanje političkih neistomišljenika, u kojoj se cijeli narodi sustavno sotoniziraju i kriminaliziraju, u kojoj je govor mržnje ušao u mainstream, u kojoj političke stranke otvoreno vode hajku protiv novinara i medija i u kojoj korupcija cvjeta. Također, ne zaboravimo da sve političke procese u BiH na koncu vode stranci te je pravo pitanje što je zapravo njihov interes? Što to oni više žele od BiH? Jasno je u ovom trenutku da ne žele stabilnu u prosperitetnu državu. Možda i strani faktor „navija“ da se BiH naposljetku sama od sebe uruši.
Dodik je, pak, ovih dana rekao i kako BiH možda neće postojati već do proljeća 2021. godine. Njegove pak prognoze treba ozbiljno shvatiti. Ovih dana on radi samo ono što je i najavio – vraća Daytonski mirovni sporazum na „tvorničke postavke“, a ako to ne uspije onda ide na osamostaljivanje RS-a.
Brojne nadležnosti su u posljednjih 25 godina nasilnim intervencijama međunarodne zajednice prenesene s entiteta na razinu države i Dodik je davno najavio kako to želi ispraviti.
Zanimljivo je to što se Sarajevo ponaša kao da jedva čeka da se RS osamostali pa da onda lakše FBiH pretvore u unitarnu državu s bošnjačkom dominacijom.
Otvoreno ostaje samo pitanje hoće li Hrvati ostati u „krnjoj BiH“ jednom kad se Srbi odcijepe? Sigurno je da neće. Iako u ovom trenutku snažna država BiH jest interes hrvatskoga naroda, vrijeme je da se krene promišljati o rezervnim opcijama. Tako bi se buduće vrijeme trebalo iskoristiti da se pokušaju osnažiti hrvatske institucije u BiH te spremno dočekati rasplet srpsko-bošnjačkog političkog sukoba. Ma kakav on bio.
Vrisak.info
