Poštovani, prije svega zahvala što za Vaše izdvojeno vrijeme koje ćemo iskoristiti kako bismo čitateljima našega portala približili Vaše bogato dugogodišnje djelovanje na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Prošle godine Najbolji hrvatski tamburaši koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski proslavili su 30 godina uspješne glazbene karijere. Gotovo 30 glazbenih albuma s više od 300 skladbi, pet diskografskih nagrada Porin, nastupi u svim krajevima Hrvatske, susjednim zemljama te diljem svijeta, među Hrvatima u dijaspori na gotovo svim kontinentima, samo je mali dio doprinosa Najboljih hrvatskih tamburaša promidžbi hrvatske narodne skladane glazbe. Riječ je o sastavu koji je u punih 30 godina profesionalnog djelovanja na hrvatskoj glazbenoj sceni ostavio neizbrisiv trag te bio uzor brojnim mladim tamburaškim sastavima koji su, odrastajući uz njihove pjesme, odlučili krenuti istim putem.
Vrisak.info: Zlatni dukati, kasnije Najbolji hrvatski tamburaši, sastav je čije ste, slobodno možemo kazati, zaštitno lice. Iza Vas je bogata glazbena karijera koja će, nadamo se, još dugo potrajati. Možete li napraviti usporedbu između tamburaške glazbe u Vašim početcima i danas?
Istina, stječe se dojam kako sam ja zaštitno lice našeg sastava, što je posljedica moje uloge kao pjevača, zbog čega sam neizbježno zauzimao najviše vremena u krupnim TV kadrovima svih ovih godina. No mi smo sada već toliko dugo na glazbenoj sceni i u medijima pa sam uvjeren kako naša publika već sve nas zna poimence, a i po nekim drugim detaljima.
Kako vrijeme odmiče, sve se može uspoređivati pa tako i tamburaška glazba u različitim vremenima. Ono što prvo želim istaknuti jest činjenica kako je danas broj mladih ljudi koji sviraju tamburu daleko veći nego u vremenu kad smo mi bili na početcima naše glazbene karijere, što me izuzetno veseli. Imamo brojne tamburaške orkestre u mjestima diljem Hrvatske. Umišljamo si kako smo i mi dali mali doprinos tom u pozitivnom smislu. Tambura je jedan od nacionalnih instrumenata i važno je potaknuti mlade ljude na stjecanje vještine sviranja na tom i drugim instrumentima, tako se čuva i razvija nacionalna kultura u vremenu kada globalni procesi vode ka zatiranju kultura malih naroda. O nama Hrvatima mogu reći kako smo mali narod s proporcionalno velikom kulturnom baštinom. Hvala Bogu, danas imamo i glazbene institucije koje pružaju mogućnost izučavanja tambure kao glazbala na akademskoj razini, što je jako važno za budućnost nacionalne glazbe.
Vrisak.info: Hrvatska tamburaška glazba uvijek je imala veliki broj svojih poklonika, uz neizostavne uspone i padove. Broj tamburaških sastava raste iz godine u godinu. Mišljenja smo, promatrajući sa strane, kako posljednjih nekoliko godina ista ima sve više i više poklonika, posebice mladih ljudi. Dijelite li ovo razmišljanje?
U dobroj mjeri sam odgovorio na ovo pitanje u prethodnom odgovoru. Mogu samo dodati kako razni procesi posljedično proizvedu određene pojave. Porastu broja mladih tamburaša u pozitivnom smislu doprinose autorski radovi oslobođenog hrvatskog duha koji je bio sputan u prošlim vremenima. Mladi ljudi sada imaju priliku izvoditi nove pjesme skladane u duhu hrvatske narodne glazbe, a i sami se okušati u tom zanimljivom kreativnom radu. Svakako, i tehnologija je olakšala mogućnost studijskog audio zapisa glazbe, gotovo svatko može snimati glazbu doma na računalu, što je podiglo kreativnu razinu mladih ljudi i pojačalo interes za kreiranjem glazbe uopće pa tako i tamburaške. Želim vjerovati kako su mladi ljudi zahvaljujući uspostavi samostalne hrvatske države osvijestili svoje nacionalne i kulturne korijene kao i pripadnost hrvatskom narodu u čijoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti tambura kao nacionalni instrument ima svoje posebno mjesto.
Vrisak.info: Ljubitelji Najboljih hrvatskih tamburaša u Središnjoj Bosni i okolici s radošću su dočekali informaciju kako će te 25. srpnja ove godine nastupiti na „II. noći Hrvata Središnje Bosne“ u Novom Travniku. Radujete li se ovom nastupu? Možete li izdvojiti i još neki od nadolazećih nastupa i reći nam jesu li u pripremi neki novi projekti i skladbe?
Ako je radost ljudi iz Središnje Bosne zbog tog budućeg susreta velika kao i naša, imat ćemo jednu izuzetnu atmosferu protkanu zajedničkom ljubavlju prema glazbi i pripadnosti istim korijenima. Moram spomenuti i nezaboravne uspomene koje nosimo u sjećanju sa sada već podavnih nastupa u mjestima Srednje Bosne u: Novom Travniku, Busovači, Kiseljaku, Kreševu, Vitezu, Varešu, Kaknju, Konjicu, Žepču… Vjerujem da neće moći proći bez suza ni ovaj put, suza zbog svih patnji koje je prošao narod ovog kraja u prošlim vremenima pa sve do danas, a i suza radosnica zbog ponovnog susreta i nade kako će hrvatski narod ipak smoći snage i sačuvati svoje povijesne prostore Bosne i Hercegovine.
Vrisak.info: Ljubav prema Slavoniji, život u njoj, prije sve život ponosnih Slavonaca prikazan je u Vašim pjesmama. Mnoge od njih krasi i velika ljubav prema Domovini i hrvatskom narodu. Kada je pak u pitanju Hercegovina, istaknuti ćemo i pjesmu „Teško mi je bez Klobuka“. U današnje vrijeme koje, kao i svako povijesno razdoblje, nosi svoja bremena, kakvu poruku za kraj možete poslati hrvatskom čovjeku, bilo da se nalazi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili negdje u tuđini?
Rođeni sam Slavonac, i moj djed je rođen u Slavoniji, pradjedovsko korijenje seže u Dalmaciju. Ja se osjećam Hrvatom, Slavoncem. Slavonija je moj zavičaj iz kojeg sam ponio najljepše slike i uspomene koje su mi ostale u srcu, iako sam još kao dječak otišao na školovanje u Zagreb gdje i danas živim. Mogu reći: otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nikada nije i neće iz mene.
Pjesma o Klobuku nastala je isključivo zahvaljujući gospodinu Žarku Čuljku, rođenom u Klobuku, dugogodišnjem vlasniku restorana NK Trnje u Zagrebu i njegovoj širokoj duši koja je na sebe vezala mnoga prijateljstva. Tako je potaknula i gospodina Ivu Mikuličina da napiše krasne stihove o zapadnohercegovačkom mjestu Klobuk, smještenom na vrelima Vrljike i Trebižata, rekao bih „raju na zemlji”. Naše, također, višedesetljetno prijateljstvo s g. Čuljkom rezultiralo je audio i video snimkom pjesme „Teško mi je bez Klobuka”, zbog čega smo izuzetno sretni. Na taj način smo okrunili dugo i iskreno prijateljstvo kao i sve nezaboravne noći protkane ljubavlju prema hrvatskoj glazbi, narodu i domovini.
U ovoj neočekivanoj situaciji koja je snašla hrvatski narod ne samo u povijesnim hrvatskim predjelima Bosne i Hercegovine nego i u granicama sadašnje hrvatske države, ovo stihijsko napuštanje ognjišta i potraga za kruhom svagdašnjim, ostavlja nas u šoku. Ostaje nam samo nada kako će se ti loši procesi zaustaviti i okrenuti prema unutra. Prije svih očekujem od ljudi koji kreiraju nacionalnu politiku da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se to urušavanje zaustavilo. Dužni su uložiti maksimum napora i osigurati zakonodavne i druge administrativne okvire koji bi omogućili dostojanstven život mladih ljudi na ovim prostorima. Narod će sigurno prepoznati takvo okruženje te, kao i uvijek, uložiti sve napore kako bi sačuvao djedovska ognjišta i zemlju, u to ne sumnjam.
vrisak.info
