U zadnje vrijeme mi se vrti rečenica po glavi koja glasi ”Ostani motivirana za život.” Rečenica koju nisam pročitala nigdje, već su je moje misli skovale za stalni pokretač guranja naprijed. Za onaj dio mene na kojem ne piše stop.
Urezala se rečenica u srce, koje neprestano kuca, urezana u svaku žilicu koja provodi krv. Ne postoji opcija zaustavi. Ne postoji crveni natpis EXIT. Samo guraj. Naprijed. Ne mogu reći da mi je išta krenulo na bolje otkad me ta rečenica vodi. Ne mogu reći da su se stvari masovno promijenile, niti da sam se ja promijenila.
Ne mogu to reći i ne želim vam lagati. Inače sam ljubitelj istine, ali samo one istine gdje je ona kao takva potrebna. Ne volim ljude koji govore da su samo iskreni, i sa tom tvrdoglavošću druge guraju u ponor. No da se vratim na stvar, istina, ništa se nije promijenilo. Mislim da ta promjena čeka mene.
Da riječi te rečenice ne ostanu samo duboko urezane u meni, nego da se ostvare u djelima. Mi ljudi smo jaki na riječima. Prosipamo neke filozofske izreke, najpametniji smo od svih, no riječi ne hrane ovaj svijet. O tome sam već pisala. Problem je što rečenica ostaje rečenica, dok je moja djela ne potvrde. Kada moja djela potvrde moje riječi nastat će remek djelo. Remek djelo moga života u kojem postoje dva umjetnika. To smo Bog i ja.
Ostani motivirana za život.
Samim time što to imam u sebi, smatram da sam vođena posebnom zvijezdom koja će izvesti ovaj moj put na pravi prečac. Na onaj prečac zvani sreća, onaj prečac na kojem se nogostup naziva uspjeh. Zašto mi je sreća samo prečac? Zato što sam već rekla da se nećemo lagati. Životom ne teku med i mlijeko. Na poslu nam ne dijele čokoladice.
Djeci nam se ne nude gumene Haribo bombone, nego kojekakve druge. Nažalost, ali je istina. Zato što ne živimo u svijetu u kojem je sreća jedina prisutna, bez ostalih emocionalnih stanja. Ako se mene pita, to je sasvim u redu. Iskreno, meni kao ovakvoj, sreća bi dosadila nakon 2 tjedna. Zato je sreća prečac. Jedan kratki, fini puteljak koji vodi do novog teškog razdoblja, poslije kojeg opet dolazi prečac, i tako u krug. Zašto je uspjeh samo nogostup?
Zato što neki u svojim srećama pronalaze uspjeh, a neki su sretni iz čistog razloga, što to jesu. Ne mogu se odlučiti koji mi je način bolji, ali ipak dok je radost tu, cijeli svijet se može osvojiti, pa makar na jedan dan.
Zato gorko želim ostati motivirana za život. Za život u svakom stanju. Za život u radosti i tuzi.
Za život pun neuspjeha i uspjeha. Za život koji kroz suze govori nasmiješi se. Želim ostati motivirana, jer mi svijet iz dana u dan govori da su mladi sve gori i gori. Želim ostati motivirana da budem predstavnik onih koje se generalizira. Onih koji uspijevaju, ali njih se ne vidi.
Vidi se samo loše. Vidi se trava, droga, alkohol, cigare. Ne vidi se pružena ruka prijatelju. Ne vidi se novčana pomoć roditeljima. Ne vidi se volontiranje. Vidi se samo manjak ambicioznosti. A ne pruža se prilika onima koji ambiciozni stvarno jesu.
Zato, dragi moji, baš zato želim ostati motivirana za život.
Kosjenkka / Vrisak.info
