Prošlo je gotovo mjesec dana od potresa koji je pogodio Petrinju, kao i okolna mjesta. U samo nekoliko trenutaka, mještani su ostali bez krova nad glavom, bez škola, bez hrane, odjeće… a nažalost, neki su ostali i bez svojih najmilijih.
Kako to uvijek i biva, na samom početku, građani Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Njemačke kao i mnogih drugih država su se digli na noge kako bi pomogli mjestima pogođenim potresom. Svojim donacijama, radnom snagom i dobrotom krenuli su s pružanjem pomoći gdje je bilo potrebno.
No kakvo je stanje nakon mjesec dana, kada se među ljudima ipak dosta manje priča o Petrinji, Sisku i Glini, provjerili smo sa volonterom Mišom Budovcem iz Kutine. Uz svoj redovan posao, Mišo je pripadnik Civilne zaštite Grada Kutine, a već 25 godina se bavi i glazbom.
Razgovarala: Antonija Boras
Recite kako ste se odlučili za volontiranje u Petrinji?
Nakon drugog potresa, dana 29.prosinca 2020. godine nazvao me prijatelj iz Petrinje i samo je rekao “Mišo, Petrinja je jako srušena, ako imaš koga sjednite u auto i krenite prema Petrinji. Javite se u Javnu vatrogasnu postrojbu Grada Petrinje i tamo će te dobiti daljnje upute.”
U narednim minutama objavio sam na Facebook-u da je Petrinja jako razrušena, tko ima vremena neka mi se javi, te da krećemo za pola sata. Sakupili smo se u kroz 15 minuta i krenuli prema Petrinji. U narednim minutama uz nas je krenulo još 20-tak sugrađana.
Vi ste volonter koji je od samog početka pružao pomoć u mjestima pogođenim potresom. Kakvo je stanje s donacijama trenutno?
U prvim danima, nakon razornog potresa, donacije su stizale iz svih dijelova Domovine. Drugi i treći dan nalazili smo se u selu Strašnik i preko 300 raznih vozila je dolazilo prema Strašniku sa željom dostave hrane i drugih namirnica obiteljima stradalih u potresu. Jedan dio vozila smo istovarili, dok smo ostale preusmjeravali prema glinskom području. S obzirom na to da sam se s dijelom kutinskih volontera nalazio u Petrinji i naš angažman je usmjeren uglavnom prema Petrinji, mogu reći da se većina donacija preusmjerava prema Crvenom križu smještenom u Petrinji, župnom Caritasu, skladištu u Novoj Drenčini, a jedan dio potrebnih namirnica utovaramo u glavnom skladištu u Kutini i vozimo prema potrebitim obiteljima na Banovini. Adrese i kontakt brojevi se provjere, tek tada slijedi ukrcaj namirnica i sam dovoz istih.
Već je prošlo gotovo mjesec dana od potresa. Jesu li ljudi pomalo zaboravili na Petrinju i ostala mjesta?
Osobno ne bih rekao da je Petrinja zaboravljena, iako se broj volontera smanjio s obzirom na to da je raspodjelu hrane preuzeo Crveni križ i tvrtka Pleter. Mi koji smo bili od prvih sati u Petrinji svakodnevno održavamo kontakte s ljudima koje smo upoznali u Petrinji i uz navedene tvrtke dovozimo što je potrebno, a naravno donirano je i pospremljeno u glavnom skladištu u Kutini, kao i donacije koje se prikupljaju kako u Domovini, tako i u ostalim državama, a u dolasku su prema HR.
Vi i dalje organizirate prikupljanje pomoći. Čega nedostaje od donacija i ima li dovoljno volontera na terenu?
U dijelu donacija koje odrađuju kutinski volonteri ( spomenuo sam da se većinom baziramo na područje Petrinje) najviše nedostaje konzervirane hrane, deterdženata za rublje i deterdženata za posuđe. Odjelu za plućne bolesnike sisačke bolnice, smještenom u Petrinji, najviše nedostaje posteljine za bolesničke krevete, rublje za bolesnike i radna odjeća za medicinsko osoblje.
Vjerujem da je uz materijalnu potrebna i psihološka pomoć. Kako se ljudi osjećaju, radi li se išta po tom pitanju?
Vezano za psihološku pomoć potresom stradalom stanovništvu, koliko sam upoznat, na terenima su konstantno medicinski timovi koji odrađuju taj dio.
Stambena pitanja su još uvijek najveći problem iako donacije mobilnih kuća i kontejnera pristižu. Međutim, još mnogi spavaju u šatorima i na ulicama. Kakvo je sad stanje, ima li pomaka?
Što se tiče stambenog zbrinjavanja, mi kutinski volonteri nismo bili nadređeni za isto. Kako smo bili smješteni u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Petrinje, imali smo nekoliko upita za donaciju kamp kućica i stambenih kontejnera, ali smo iste preusmjerili na osobe nadležne za taj dio. Pomak oko zbrinjavanja je svakodnevan, Ravnateljstvo na čelu s Tomom Medvedom i suradnicima je preuzelo nadležnost nad smještanim kapacitetima. Svakim danom se dostavi i postavi sve više smještajnih jedinica potrebitima.
Također, snijeg dodatno otežava život. Kako se snalazite, i vi volonteri i mještani?
Snijeg i zima dodatno otežavaju situaciju, mi kutinski volonteri nismo više konstantno pozicionirani u Petrinji, već s vozilima dovozimo namirnice i vraćamo se prema Kutini, tako da nemamo većih problema. Stanovnici Banovine sigurno da imaju, još uvijek nisu svi stambeno zbrinuti, koliko nam dolaze informacije s terena, uz ponuđene smještajne kapacitete u drugim gradovima Hrvatske, dio stanovnika ne želi napustiti svoje kuće, svoja imanja. Samim time, uvjeren sam da obitelji koje nisu dobile smještajnu jedinicu, snalaze se na svakakve načine, ali napominjem svakim danom je takvih obitelji sve manje jer zima je svakako i ubrzala dovoz i postavljanje smještajnih jedinica stanovništvu.
Još uvijek traje i ovo vrijeme Covid-19. Stvara li vam ono dodatne poteškoće?
Vezano za COVID-19, na području Banovine se nalazilo oko 100 kutinskih volontera i pripadnika Civilne zaštite Grada Kutine. Do sada nismo imali nikakvih simptoma spomenute bolesti, a niti kod vatrogasaca s područja Grada Kutine nije zabilježen niti jedan simptom, što me osobno jako veseli. Uz sve izazove, da ih tako nazovem, kutinski volonteri su se uspjeli odlično organizirati u svim segmentima pomoći nastradalom području Banovine. Svakako bih tu spomenuo HGSS, ekipa predivnih i iznimno stručnih ljudi koja nam je pomogla savjetima pri organizaciji. Od svih službi, u našem slučaju HGSS zaslužuje sve pohvale.
Stvaraju se i nove rupe u zemlji. Vidimo da je moguće da se stvore i ispod temelja kuća. Strahujete li od novih podrhtavanja, što se zapravo događa?
Podrhtavanja na Banovini su svakodnevna, ali osobno nisam relevantan za seizmološke neprilike ( podrhtavanje tla, nastanak rupa i sl.)
Mnogi danas, nažalost, ne vjeruju institucijama koje također pozivaju na pomoć. Jeste li vi kao volonteri imali tih problema, odnosno s kojim problemima se susrećete u svom radu?
Kao jedan od koordinatora odgovorno tvrdim da nismo imali nikakvih problema oko organizacije, vrlo brzo smo se povezali s HGSS-om, pripadnicima Javne vatrogasne postrojbe Grada Petrinje, iznimno korektna suradnja s Hrvatskom Policijom, župnim Caritasom iz Petrinje i naravno volonterima iz drugih krajeva Hrvatske. Jedno veliko HVALA svima!
Iako ste od samog početka tu kao volonter i organizator prikupljanja pomoći, Vi, kao i mnogi volonteri i dalje neumorno pomažete. Na koji način ljudi sa strane mogu pomoći?
Kutinski volonteri su i dalje angažirani na potresom pogođenim područjima i, da tako kažem, već su to uigrani timovi koji odrađuju od prikupljanja i dostave namirnica, popravljanja krovova i ostalih građevinskih radova, tako da nama trenutno ne treba pomoć u ljudstvu. Konkretan savjet svima onima koji bi htjeli pomoći da se jave u Hrvatski Crveni križ gdje mogu i volontirati i pomoći na neke druge načine prema odluci ljudi iz Crvenog križa koji se nalaze na terenu.
I za kraj, recite nam kako se vi osjećate na kraju dana, nakon toliko posla kojeg odradite?
Osjećaji su, na neki način, pomiješani. Gledajući ljude na Banovini, njihova tuga se dijelom prenosi i na nas. Ipak je veći dio ljudi nakon Domovinskog rata ponovno ostao bez svega, nije to lako gledati i slušati. Drugi osjećaj je osjećaj ponosa, što smo se u vrlo kratkom vremenu skupili, organizirali i pomogli ljudima maksimalno koliko smo znali i mogli. Drži nas taj da ga tako nazovem “pozitivan adrenalin” i jednostavno samo se ide naprijed.
Na samom kraju razgovora, Mišo se zahvalio u ime svih kutinskih volontera kao i u ime pripadnika Civilne zaštite Grada Kutine.
“U ime kutinskih volontera, u ime pripadnika Civilne zaštite Grada Kutine zahvalio bih se svim donatorima s područja Hercegovine, Hrvatskom narodu Herceg-Bosne na velikoj pomoći koju su uputili na potresom pogođenu Banovinu. Poseban pozdrav upućujem hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima s područja Hercegovine, pripadnicima ratnih postrojbi HVO-a i Specijalne Policije HR-HB.
Hvala Vam dragi sunarodnjaci na pomoći i neka Vas čuva dragi Bog.”
Vrisak.info