Bitka za Građansku ujedno je i bitka protiv „dušmana“, pa se, evo, nakon (slobodarskog) Konjica, bošnjački Gazija popeo na čak dva brda – kod Kranja i (Proces) Brdo-Brijuni kako bi spriječio – čak! – i spominjanje konstitutivnih naroda.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Za jednu od postaja svoje predizborne kampanje Željko Komšić izabrao je Konjic te tako još jedanput pokazao ono što ionako znamo – računa isključivo na bošnjačke glasove. Znakovito je, međutim, kako je baš na tom odredištu odlučio govoriti o – dušmanima. Njegovim, naime. „Znam što dušmani ove zemlje misle o meni i zato me baš briga, ali kako bih mogao nastaviti s ovom politikom i idejom građanske države, treba mi podrška, i to ne jedino meni, nego da umjesto tri zastupnika u državnom parlamentu imamo više“, kazao je bivši vojnik Armije BiH koja je u okolici Konjica (Gostovićima, Orlištu, Trusini, Bušćaku, Radešini, Dubravici, Podhumu, Zaslivlju, Orahovici…) počinila uistinu dušmanske zločine nad Hrvatima, civilima ponajviše.
Prebrojmo se – ipak!
Prije rata u konjičkoj je općini živjelo 11 513 Hrvata i činili su 26,23% pučanstva, a prema popisu iz 2013. bilo ih je 1 553, što čini samo oko 5%. A kako i dalje odlaze, jasno je kako će kada Ljiljan Zlatni sljedeći put dođe u ovaj kraj – „dušmana“ biti još i manje. No, sučeljavanje toga bošnjačkoga gazije s dušmanima u Konjicu prošle nedjelje korespondira i s obilježavanjem jedne vrlo važne obljetnice.
Dva su dana ranije u Grabovici komemorirane 33 hrvatske žrtve, među kojima i četverogodišnja Mladenka Zadro i 87-godišnji Marko Marić, osvjedočeni “dušmani” Građanske za koju se, eto, bošnjački narodni heroj – ratni i, evo, poslijeratni – bori danas nadomak stratišta naroda koji, zahvaljujući aktualnom Izbornom zakonu, predstavlja u kolektivnom bh. rukovodstvu.
U svojoj (uistinu nadahnutoj) propovijedi mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić također je govorio o – dušmanima. Prije toga, referirajući se na fakt kako ovih (predizbornih) dana u svom okruženju čujemo ponovo neke čudne prijeteće, ratnohuškačke, šovinističke poruke i čudna prebrojavanja, biskup se zapitao: Trebamo li se prebrojavati? A kako (nam) je prebrojavanje sugerirao dugogodišnji Ljiljanov politički pokrovitelj Izetbegović mlađi, propovjednik drži kako je onda vrijeme da se prebroji (i) da je za vrijeme Domovinskog rata „neprijateljska“ susjedna Hrvatska primila oko 450 000 registriranih i oko 100 000 neregistriranih izbjeglica iz BiH, odnosno ukupno više od 800 000 izbjeglica i prognanika, što je, „prebrojio“ je biskup, 20% pučanstva Hrvatske.
Zbogom (zdrava) pameti
„I naravno da se svako zdravorazumsko biće pita kako je moguće da se susjednu i prijateljsku zemlju naziva neprijateljskom, a u isto vrijeme ističe kako je ‘Hrvatska primjer u Europi i svijetu u pogledu slobode, blagostanja, poštovanja i prava muslimana’. Sve ovo svjedoči, nažalost, da smo duboko shizofreno društvo i kako nam je nužna obnova pameti i srca“, upozorio je biskup Palić.
Neće, dakako, ove riječi (nikad!) doprijeti do konjičkog lovca na dušmane. Dapače, borbu protiv dušmana nastavio je i na Brdu kod Kranja gdje je početkom tjedna održan summit Procesa Brdo-Brijuni na kojem je razmotrena situacija na zapadnom Balkanu. Na dva se (čak!), eno, brda poveo Ljiljan Zlatni kako bi još jedanput udario na mrskog neprijatelja. A malo ga je pogurao i drugi bošnjački član troglavog državnog vrha Šefik Džaferović. Na ovome je skupu, naime, trebala biti usvojena zajednička deklaracija, ali je taj bošnjački tandem bio protiv jer su spomenuti konstitutivni narodi. Zapravo, u prijedlogu deklaracije uporabljena je ustavna kvalifikacija da Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što je, valjda, rečeni dvojca ocijenio – dušmanskim. „Milanović nije trebao gurati nešto što ne može proći, a to je takozvano legitimno predstavljanje i konstitutivnost“, nonšalantno je na Ustav (i hrvatskog predsjednika) udario pravnik iz Titine 16.
Koliko (god) treba Gaziji?!
A što je, zapravo tko je – takozvani, uvjerili smo se ovoga tjedna, kada je izborne planove Stranke za BiH otkrio njezin predsjednik Semir Efendić. Taj, u biti, esdeaovski otpadnik, obznanio je kako je (samo) sigurno da neće dati potporu Izetbegoviću II. „Vjerojatno ćemo podržati nekog od kandidata, Komšića ili Bećirovića. Ili možda njih obojicu zajedno“, navijestio je.
Što, vjerujem, ovisi o procjeni koliko je bošnjačkih (u ovoj stranci ionako drugih nema) glasova nužno da se spriječi Bakirov povratak u (mitsku) Alijinu fotelju, a koliko pak kako bi Gazija i dalje ostao ispod Tite u ulju u „hrvatskoj fotelji“.
Inače, ta je stranka u predizbornu kampanju ušla – žestoko. Na sjednici Glavnog odbora potkraj kolovoza usvojen je tekst tužbe koju će u ime građana BiH podnijeti protiv Europske unije, Republike Hrvatske i Ureda Visokog predstavnika Christiana Schmidta. Slijedom čega, uz ino, od Europskog suda pravde traže: „Da Republika Hrvatska i njeni dužnosnici obustave sve mjere kojima bi nametnuli Izborni zakon u BiH kao suverenoj i nezavisnoj državi i članici Ujedinjenih nacija.“
I nije Efendić stigao ni zalijepiti marku na pismo za Luxembourg, kadli je stigla potpora iz Komšićeve fronte. Takozvane – demokratske. S posebnim, dakako, oduševljenjem onim dijelom koji se odnosi na „dušmane“ iz Hrvatske i „obustavljanje mjera“ koje bi spriječile da „slučaj Komšić“ živi još (makar) četiri godine.
Gađenje i sram!
Međutim, kad god se spomene SBiH važno je vratiti se na korijene zla. „Smatram da, ako živimo u sistemu etničkog predstavljanja te ako Bošnjaci biraju bošnjačkog predstavnika, a Srbi srpskog predstavnika, nije pravedno prema Hrvatima da netko za njih bira njihovog predstavnika. Držim kako je to opasno za BiH i da će to građanima hrvatske nacionalnosti ogaditi BiH. A to može dovesti do toga da Hrvati traže treći entitet“, kazao je tadašnji predsjednik i osnivač SBiH Haris Silajdžić nakon izbora 2006. kada je Lagumdžijin SDP prvi put instalirao „poštenog Hrvata“ u Predsjedništvo BiH.
Ovih se riječi bivšega šefa bh. diplomacije treba uvijek prisjećati, a poglavito nakon brojanja glasova 2. listopada oko ponoći, bude li se pokazalo kako su Bošnjaci (po četvrti put!) dobro rasporedili svoje glasove te ponovo izabrali dva „predsjednika“.
Uostalom, na neke je činjenice, usred komšićevsko-bošnjačke bitke protiv dušmana, nužno stalno podsjećati. Baš kao što je to ovoga tjedna na obilježavanju 27. obljetnice oslobođenja Jajca učinio Zoran Milanović:
„BiH, blokadu Sarajeva, i druge velike stvari u ratu 1995. nisu postigli ni američki, ni britanski, ni francuski bombarderi, nego čizme na terenu i krv hrvatskih vojnika. To moramo stalno ponavljati, kada za vas Hrvatice i Hrvate iz BiH tražimo običnu milostinju, i toga me je sram. Tražimo toliko malo da me je sram to ponavljati.“
Uistinu, prvo gađenje pa onda (i) sram.
Vrisak.info
