Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim LNG terminalom na Krku, trebao je biti prilika za jačanje energetske sigurnosti i stabilnosti. Umjesto toga, postao je još jedan kamen spoticanja za nadu da BiH može postati približno normalna država. Dok se političke elite u saraj-čaršiji bore za dominaciju, Hrvati jednostavno ne žele biti zarobljenici novog, energetskog slučaja Komšić.
Piše: Tomislav Soldo/Vrisak.info
Pokušaj nametanja političkih rješenja koja favoriziraju samo bošnjačku političku elitu kroz energetske projekte poput ovog nije ništa novo. Na sličan način, kao što je politička dinamika u BiH nakon rata postala preglasavačka, tako se i sada pokušavaju nametnuti energetski projekti. U tom kontekstu, Hrvati u BiH ne žele biti samo figurativni “energetski Komšići”, ljudi čiji interesi i prava nisu prepoznati i kojima se nameću rješenja koja nisu u skladu s njihovim potrebama. Ludo je od Hrvata, ali i bilo koga drugog tražiti pristanak na nešto što se prvenstveno suprostavlja temelju Daytonske BiH.
Američki veleposlanik Michael Murphy, koji inzistira na zakonima koji favoriziraju bošnjačke interese, dovodi u pitanje sami smisao Ustava BiH. Uz to Murphy, kao odlazeći kadar američke administracije nema pravo Hrvate smatrati maloumnima niti im nametati politička rješenja koja ne odgovaraju njihovim interesima. Hrvati nisu politički naivni i jasno vide da su njihovi legitimni zahtjevi za ravnopravnim sudjelovanjem u projektu osiguranje političke ravnoteže unutar Federacije. Projekt Južne plinske interkonekcije ne smije postati još jedan instrument preglasavanja, već nova prilika za suradnju i jačanje zdravih odnosa u BiH.
Iz povijesti znamo da svaki put kad su Hrvati u BiH pokušali postaviti granicu između svojih legitimnih interesa i političkog manipuliranja, dolazilo je do potresa. No, unatoč svemu, Hrvati nastavljaju biti predvodnici političkog dogovora u BiH bez da itko ostane bez zagarantiranih prava. Upravo zato zahtjevi za ravnopravnim sudjelovanjem u energetskim projektima nisu rezultat političke igre, nego odgovor na povijest koja nas je naučila da samo dogovor jamči stabilnost i budućnost BiH kakvu poznajemo.
Hrvati u Bosni i Hercegovini već su previše puta istrpjeli političke smjene, izigravanja dogovora i nepoštivanje svojih prava. Svi oni koji danas pozivaju na popuštanje ili ignoriranje legitimnih zahtjeva za ravnopravnim sudjelovanjem u ključnim projektima poput ovog sada, zapravo predlažu tiho pristajanje na dugoročni politički pad i marginalizaciju hrvatskog naroda. Takav pristup ne samo da ugrožava temelje političkog dogovora koji je osiguravao stabilnost BiH, već otvara vrata za postupno slabljenje našeg konstitutivnog statusa u zemlji.
Ako sada, pod pritiskom političkih dogovora koji favoriziraju samo jedan narod popustimo, mogli bismo se suočiti s trenutkom u kojem nećemo biti samo politički izostavljeni, nego ćemo biti tiho isključeni iz procesa odlučivanja. Takva pasivnost nije opcija jer bi ona značila i tiho prihvaćanje gubitka političkih prava i onog minimuma ravnopravnosti koji nam je zajamčen u Daytonu. Smatramo da smo na svaki pokušaj političkog izigravanja dužni odgovoriti čvrsto, jer svaki ustupak danas može značiti korak prema nestanku našeg statusa kao konstitutivnog naroda.
Ako se Hrvate i dalje bude pokušavalo ignorirati u projektima od strateške važnosti, umjesto da se tretiraju kao ravnopravni partneri, BiH će ponovno upasti u zamku stagnacije i stvaranje krize poput potencijalne nove Alijanse ili Platforme.
Vrisak.info
