Dirigirano djelovanje vojnih struktura JNA i njihova retorika nakon početnih napada u Hrvatskoj jasno su ukazivala da će se takvo djelovanje svjesno usmjeriti i na Bosnu i Hercegovinu kao strateški prostor prelamanja i daljnji tijek događanja koja su već uvelike bila razvijana ofenzivom na Hrvatsku. Napad na 22 hrvatska sela i općinu Ravno, hrvatsko mjesto na samom jugu Bosne i Hercegovine bilo je pripremano već u samom rujnu prije 27 godina, da bi se krvavi pohod doista i dogodio početkom listopada čime je i službeno počeo rat u Bosni i Hercegovini, unatoč svjesnom ignoriranju tadašnjih struktura vlasti u Sarajevu.
Prvi znakovi prenošenja ratnih aktivnosti i planova ondašnje JNA bili su vidljivi prvo propagandnim djelovanjem, a potom i usmjeravanjem vojne mašinerije na Ravno koje je sravnjeno i koje je postalo prvim mjesto agresije na BiH.
Što se sprema hrvatskom narodu, kako se gleda na mjesta gdje obitava hrvatsko stanovništvo u Bosni i Hercegovini bila su vidljiva nakon obraćanja tadašnjeg lidera Predsjedništva, Alije Izetbegovića, i njegove izjave kako „Ovo nije naš rat i neka ga vode oni koji ga žele voditi“ istaknuvši kako je njegov cilj održati „mirnu Bosnu“.
Pilatovsko pranje ruka od tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva, koji je neskriveno htio „održat mirnu Bosnu dok jug Hercegovine gori“ bio je direktni signal da su Hrvati prepušteni sami sebi u obrani svojih domova.
Upravo nakon tih izjava Izetbegovića i jasnog predstavljanja svoje političke uloge isključivo kao predstavnika tadašnjeg muslimanskog stanovništva, bilo je jasno kakvu viziju ima tadašnja muslimanska politika, osobito političko i institucionalno viđenje Predsjedništva kao najvažnije institucije.
Konstitutivnost koja je već tada bila ugrađena u BiH bila je u startu predmet konstantnih udara i pokušaja stvaranja tobože građanske države po mjeri „pravih građana“, dok se cijeli jug vlastite (!) zemlje spaljuje i uništava.
Vrisak.info
